Nema ništa bolnije od gubitka najmilije osobe, a kada im se izgubi svaki trag pa se godinama ne zna njihova sudbina, očaj koji izaziva ta agonija ne može se opisati. U Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba nalazi se čak 598 imena osoba za kojima se traga više od dvanaest godina. Na popisu nestalih trenutačno je ukupno 2866 osoba, pa se može zaključiti da svaka peta osoba nije pronađena više od desetljeća.

Na istom je popisu donedavno bilo i ime Seada Kukuruzovića. Nestao je 17. ožujka 2011. kada se udaljio sa svoje adrese u naselju Bijenik u Zagrebu. Njegova obitelj i brojni prijatelji intenzivno su tragali za Seadom, koji je bio poznato ime na hrvatskoj break dance sceni i nisu gubili nadu. Prije deset dana doznali su kako je Seadovo tijelo pronađeno nedugo nakon njegova nestanka i od tada je ležalo na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu, praktički njima pred nosom. Sead je pokopan u petak.

Ključan uzorak DNK

? Da, priči je došao kraj, jednim dijelom. Ja se ne osjećam kao da je kraj jer je priča o njegovu pronalasku apsolutno nevjerojatna, bezumna i potpuno suluda. Naime, pronađen je 25. srpnja 2011. u rijeci Savi kod mosta na Sajmišnoj cesti kod Mičevca, zapleten u nekakve stupove ili žice kod mosta, našli su ga radnici koji su tih dana valjda nešto radili na tom istom mostu. Potom su zvali policiju, policija ga je odnijela na Zavod za sudsku medicinu, gdje su 26. srpnja napravili obdukciju, po svemu sudeći izvadili DNK i potom leš u stanju raspadanja, tzv. saponifikacije i potpuno bez mogućnosti fizičkog raspoznavanja, strpali u svoj frižider. Tamo je moj brat ostao sljedećih 13 godina. Trinaest godina svaki se dan pitamo gdje je naš brat i sin, ujak i stric, posjećujemo psihijatre, pijemo tablete, tugujemo u osami, mirimo se sa sudbinom, buljimo u prolaznike koji podsjećaju na njega, plačemo dok gledamo filmiće na kojima brejka, čeznemo da je tu da ti vidi djecu i da ih poduči nekoj dobroj plesnoj fori..." napisala je Seadova sestra Alma na svojem Facebook profilu.

Neočekivani preokret u slučaju nestalog mladića u Njemačkoj: Nakon sedam godina javio se obitelji

Misterij Seadova nestanka počeo se raspetljavati prije dva i pol mjeseca, kada je, kako je objasnila sestra, policajac nazvao obitelj i obavijestio da je Europska unija pokrenula projekt formiranja kartoteke nestalih osoba na području država članica i predložio da i Seada uvedu u kartoteku.

Identificiranje nestalih osoba ili neidentificiranih posmrtnih ostataka uz pomoć DNK definitivno je označilo revolucionarni zaokret u forenzici. Izravni uzorak DNK nestale osobe, na primjer prethodni medicinski uzorak ili osobni predmet kao što je četkica za zube, može se usporediti s DNK neidentificiranog tijela, a takva se identifikacija od 2004. provodi putem Interpolove DNK baze. Nadovezujući se na dugogodišnji uspjeh u izravnom DNK podudaranju, Interpol je pokrenuo pionirsku uslugu nazvanu I-Familia, a koja može izvesti složene izračune DNK srodstva na profilima pohranjenima u sustavu.

Jedan takav DNK profil ubačen je u I-Familiju krajem 2020. i omogućio je identifikaciju nepoznatog tijela nađenog u Jadranskom moru još 2004. godine. Ustanovljeno je da je riječ o talijanskom državljaninu koji je identificiran zahvaljujući DNK profilima njegove djece, a riješen je tako slučaj star 16 godina. I-Familija službeno je s radom počela u svibnju 2021.

Hrvatska policija, kao i sve svjetske policije, ima baze raznih podataka, a među njima su IBIS (Integrated Ballistics Identification System), sustav za balističke identifikacije, CODIS (Combined DNK Index System), zbirka podataka prikupljena molekularno-genetskom analizom te AFIS (Automated Biometric Information System), zbirka otiska prstiju.

Imena svih nestalih u Hrvatskoj upisuju se u Nacionalnu evidenciju nestalih osoba ? NENO, dostupnu na internetu. Osječanin Danijel Papratović imao je 23 godine kada mu se izgubio svaki trag, a bilo je to prije više od 24 godine. Njegova obitelj i danas iščekuje bilo kakvu informaciju koja bi joj mogla rasvijetlili sudbinu najmlađeg sina. Prag obiteljskog doma posljednji je put prešao 13. prosinca 1999. oko 17.15 sati kazavši da se ide malo prošetati i da će se brzo vratiti. Na dvorišnim vratima godinama kasnije stajat će fotografija i obavijest: "Traži se Danijel Papratović ? Papra, star 23 godine, tamne kratko ošišane kose, visok oko 190 centimetara..." U njegovoj sobi i dalje je sve kako je i bilo.

? Nismo htjeli isključiti kućni telefon jer sin zna taj broj. Tražili smo ga u zemljama bivše Jugoslavije, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Americi... gdje god smo dobili naznaku da bi mogao biti. Te informacije dobivamo od vidovnjaka, druge pomoći nemamo ? rekli su svojedobno Danijelovi roditelji Ivan i Eva Papratović za Večernji list.

Te riječi najbolje prikazuju sav očaj i agoniju koje proživljavaju obitelji nestalih osoba.