Ako ste od starijih generacija, onda ste u školi slušali jako puno o Drugom svjetskom ratu i hrabrim partizanima, ali vjerojatno vam je palo u oči da nas u školi nas nikad nisu učili kako je zapravo poražena Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu, samo se u dvije rečenice to spominjalo.
Tekst američkog povjesničara Colina D. Heatona, stručnjaka za vojnu povijest, možda objašnjava zašto nam to nikad nisu rekli. Prema podacima američkogčasopisa za povijest Drugog svjetskog rata ”WORLD WAR II a kako prenosi historynet, Beograd je 1941. pao ”na blef osvojila ga je, i čitav dan držala, grupa od sedam(!) SS-ovaca, na čelu s 26-godišnjim kapetanom Fritzom Klingenbergom.
Ovo je cijela priča o tom događaju, kako je prenesena u časopisu.
Pozadina rata
Kad su njemačke snage u rano proljeće 1941. udarile na Balkan, naišle su ne samo na oružani otpor, već i na težak teren i užasno vrijeme. Neuspjeh talijanske vojske tijekom zimske kampanje u Grčkoj ugrozio je južno krilo Njemačke, prisilivši Adolfa Hitlera da intervenira. Talijanski diktator Benito Mussolini poslao je 500.000 vojnika na Balkan, a izgubio je 63.000 u prvih šest mjeseci svojih napora. Intenzivne borbe za Balkan bile su različite od svih s kojima se Wehrmacht prije suočio. Bio je to prvi susret s gerilcima, zimskim borbama i planinskim terenom. Sve ključne ciljeve trebalo je brzo zauzeti, a gradovi su bili primarni ciljevi. Nijemci su očekivali da će Grčka kapitulirati, stavljajući glavni grad Atenu i grčke luke u njemačke ruke.
Grčke baze za Luftwaffe i Kriegsmarine učvrstile bi njemačku kontrolu nad sjeveroistočnim Mediteranom i pomogle u opskrbi Afričkog korpusa. Grčka bi također služila kao baza za blokadu britanskih brodova i postavila bi njemačko oružje bliže Sueskom kanalu.
Na putu Njemačke bila je Jugoslavija, koja je uglavnom bila probritanski orijentirana osobito srpski i romski kontingent unutar zemlje. Strah da bi se jugoslavenski knez Pavle mogao okrenuti prema fašističkom taboru potaknuo je jugoslavenskog veleposlanika u Washingtonu da uputi žestoku molbu Beogradu, moleći kneza da ne popusti pred Hitlerom. Britanski kralj George VI, zajedno s premijerom Winstonom Churchillom, uputio je poruke knezu Pavlu i jugoslavenskom premijeru Dragiši Cvetkoviću. Churchill je predvidio da će Jugoslavija biti suučesnik u atentatu na Grčku, i njezina propast će biti sigurna i neopoziva.
Dana 20. ožujka knez Pavle je službeno objavio da će se njegova zemlja pridružiti Trojnom paktu. Dana 24. ožujka 1941. premijer Cvetković i ministar vanjskih poslova Cincar-Marković otputovali su u Beč na potpisivanje pakta. Sporazum su potpisali 25., a potom su se vratili kući. U Beogradu su saznali za državni udar koji je pokrenut 26. navečer. Vojni časnici zauzeli su zračne baze, zrakoplove i vladine zgrade, srušivši preko noći slabu jugoslavensku vladu. Probritanske snage zauzele su radio i telefonsku centralu, zgradu ministarstva rata, sjedište policije i glavnu poštu. Cvetković je uhićen. Knez Pavle je zarobljen u Zagrebu, kamo je putovao vlakom, i prisiljen je abdicirati, ostavljajući mladog kralja Petra kao marionetskog monarha.
Nova vlada objavila je da će ostati vjerna Trojnom paktu nakon što je shvatila da im Britanija i Sjedinjene Države, iako ih podržavaju, nisu u poziciji pomoći protiv njemačkog napada. Međutim, Hitler se nije smirio. Na isti dan kada se dogodio puč u Jugoslaviji, naredio je svom visokom zapovjedništvu da isplanira potpunu invaziju na zemlju. Dana 6. travnja 1941. njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop izdao je zapovijed da se napad na Jugoslaviju nastavi: Krenula je ”Operacija kazneni sud (Unternehmen Strafgericht).
Kako bi Nijemci osigurali svoje lijevo krilo i opskrbne putove potrebne za daljnje osvajanje, trebalo je brzo pokoriti Jugoslaviju. 1. SS Leibstandarte SS Adolf Hitler i 2. SS Das Reich divizije, zajedno s brdskim trupama i dodatnim oklopnim i pješačkim jedinicama, trebale su se probiti kroz Srbiju iz Rumunjske i Bugarske. Beograd, glavni grad Jugoslavije, bio je najvažniji cilj, a njemačko vrhovno zapovjedništvo planiralo je dvotjedno bombardiranje praćeno masivnim topničkim i oklopnim napadima. Nijemci su namjeravali angažirati pet pješačkih divizija da zauzmu grad. Događaji su, međutim, dokazali da se čak i najbolje osmišljeni planovi bitke ponekad mogu spriječiti a ponekad i pod najneobičnijim okolnostima.
Beograd je pretrpio višednevne topničke napade i trodnevno zračno bombardiranje, što je poslužilo da se omekša jugoslavenska prijestolnica. Ali grad je 12. travnja 1941. mnogo ranije nego što je vrhovno zapovjedništvo očekivalo umjesto planiranih pet divizija zauzela šačica vojnika, predvođenih čovjekom koji se nije bojao iskoristiti priliku kad ju je vidio. Više o temi pročitajte klikom OVDJE.
