U ožujku 1991. godine ratna napetost osjećala se na svakom koraku. Pobunjeni Srbi preuzeli su kontrolu nad Plitvičkim jezerima, a radnici poduzeća "Plitvice" pokušali su se suprotstaviti njihovom pripajanju tzv. Krajini. Kako bi ugušio otpor, vođa kninske milicije Mile Martić poslao je 28. ožujka skupinu milicajaca na područje Mukinja s ciljem sprječavanja prosvjeda radnika.
Hrvatska je reagirala 31. ožujka specijalne postrojbe MUP-a krenule su u akciju oslobađanja Plitvica. Na prilazu hotelu iz šume je otvorena vatra, a autobus pun policajaca pogodila je tromblonska mina koja, srećom, nije eksplodirala. Po dubokom snijegu odvijala se žestoka borba, u kojoj su hrvatski redarstvenici pokazali iznimnu hrabrost i odlučnost.
Prva žrtva Domovinskog rata
Među njima je bio i Josip Jović, mladi hrvatski redarstvenik iz Aržana, koji je svojom službom iskazivao domoljublje i hrabrost. U jednom od trenutaka napada pogodio ga je metak iz mitraljeza, zaobišavši pancirni prsluk. Unatoč brzoj reakciji suboraca, preminuo je prije nego što je stigao do bolnice, postavši prva hrvatska žrtva Domovinskog rata. Još sedam policajaca bilo je ranjeno, no unatoč svemu, hrvatske snage uspjele su osloboditi Plitvice i uspostaviti kontrolu.
Krvavi Uskrs na Plitvicama postao je simbol početka borbe za slobodnu Hrvatsku. Bio je to trenutak koji je ujedinio narod u otporu agresiji, a Josip Jović ostao je trajno upisan u povijest kao mladić koji je dao život za slobodu domovine. Njegovo ime nikada neće biti zaboravljeno, kao ni hrabrost svih koji su tih dana stajali na prvoj crti obrane.
