Rat i mir

Na današnji dan umro legendarni ratni general Hrvatske vojske Petar Stipetić

Na današnji dan umro legendarni ratni general Hrvatske vojske Petar Stipetić

Na današnji dan 2018. godine, umro je jedan od najvažnijih ratnih generala Hrvatske vojske Petar Stipetić. Bio je jedan od ključnih stratega i izvršitelja operacija Bljesak i Oluja, koji je s Hrvatskom vojskom 5. kolovoza 1995. godine, ušao u Knin i natjerao na predaju pukovnika Čedu Bulata, zapovjednika 21. kordunskog korpusa; predao je 5000 vojnika i teškog oružja, označavajući i poraz srpskih snaga na području Republike Hrvatske.

Vojni životni put

Petar Stipetić je rođen u Ogulinu 24. listopada 1937. godine. Od svojih mladih dana, Stipetić je proveo u vojsci, s početkom 1959. godine kada završava Vojnu akademiju kopnene vojske, Višu vojnu akademiju 1969. godine i Ratnu školu 1976. godine. Obavljao je visoke vojne dužnosti V. vojnoj oblasti (područje Hrvatske i Slovenije); 1981. godine obnašao je dužnost načelnika inženjerije V. armije u Zagrebu, a od 1986. do 1988. bio je zapovjednik obrane grada Zagreba.

S početkom Domovinskog rata, Stipetić odlazi iz JNA, prelazi u Zbor narodne garde te s činom general-bojnika postaje zamjenik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske. Od srpnja 1992. obnašao je dužnost zapovjednika sektora zapadnoslavonskog bojišta u Ćakovu, a od prosinca iste godine zapovjednika Zbornog područja Zagreb. Godine 1994. ponovno se vraća u Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske (GS OS RH).

Važna uloga Stipetića u akcijama Bljesak i Oluja

Njegova uloga u Domovinskom ratu postaje ključna u oslobodilačkim vojnim akcijama Bljesak i Oluja, a priča kako je njegova uloga rasla u tih nekoliko mjeseci prije petog kolovoza 1995. godine je nevjerojatna. Naime, tadašnji zapovjednik general-bojnik Ivan Basarac odstupa od prvotnog plana akcije Oluja; umjesto da napadne Petrinju obuhvatnim manevrom, predviđenim smjerom Mošćenica Češko Selo Petrinja, Basarac je odlučio da snage 2. gardijske brigade i postrojbe taktičke skupine krenu izravno na grad, prateći komunikaciju Sisak Petrinja.

Prije samog napada, Basarac šalje Stipetića u Slavoniju, kako bi spriječio mogući napad srpskih snaga na Slavoniju, no nakon višestrukih žrtava hrvatskih vojnika zbog direktnog načina napada na Petrinju, Tuđman stavlja Stipetića na čelo hrvatskih snaga u Baniji. General preuzima 'uzde' akcije i napada Petrinju zaobilaženjem srpskih snaga i okruživanjem neprijatelja. Naposlijetku Hrvatska vojska ulazi u Knin petog kolovoza 1995. godine, a sama akcija je uspjela s minimalno žrtava. Dana 8. kolovoza 1995. godine u 19 sati, u Viduševcu, pukovnik Čedo Bulat potpisao je predaju 21. kordunskog korpusa zajedno s kompletnim naoružanjem.

Nastala je jedna od najpoznatijih fotografija Domovinskog rata, gdje spomenuti pukovnik Bulat potpisuje predaju 21. kordunskog korpusa s naoružanjem, a Stipetić je snimljen sa strane kako objašnjava sljedeće korake predaje.

Zamjeraju mu što je bio dio JNA, ali i što nije htio imati veze s nijednom političkom strankom

Naravno, general Petar Stipetić je nakon Domovinskog rata dobio brojna priznanja. Obnašao je dužnost načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2000. do 2002. godine, a s te je pozicije umirovljen u činu stožernog generala. Za iznimne zasluge u Domovinskom ratu i doprinos stvaranju Hrvatske vojske odlikovan je brojnim priznanjima, među kojima su Spomenica Domovinskog rata, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom te Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom.

Prema navodima satnika Miroslava Vidovića, pomoćnika za sigurnost i bliski suradnik generala Stipetića, Stipetiću su zamjerali što je bio dio JNA, no i zato što nije htio biti član tadašnje oformljenje Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Navodno je ta činjenica razljutila tadašnje cijenjene članove te političke stranke, no predsjednik Tuđman je znao Stipetićevu vrijednost i neophodnost Hrvatskoj vojsci te ga je ostavio na položaju.

Stipetić je preminuo 14. ožujka 2018. godine u Zagrebu, a ostao je upamćen kao jedan od najvažnijih aktera u oslobođenju hrvatskog teritorija od srpskih snaga tijekom Domovinskog rata.