Papiri nestali – interesi ostali

Čestica 5955/4, nastala od starih parcela 2756/1 i 2756/3, trebala je postati gradsko ili državno vlasništvo.
Tako je barem tvrdio Grad.

Ali državni ured 2019. utvrđuje nešto sasvim drugo:
Grad Vinkovci nikada nije dostavio dokaz da je zemljište ikada oduzeto prijašnjim vlasnicima, niti da je ikada prešlo u javno vlasništvo.
Rješenje službenika Tomislava Ćorića zato odbacuje zahtjev i ostavlja parcelu u potpunoj pravnoj magli.

To se događa u razdoblju dok je gradom upravljao Ivan Bosančić, a u Gradskom vijeću sjedio Petar Šimić — vlasnik Grad-Exporta, tvrtke koja se u isto vrijeme dramatično širi upravo na prostoru kojemu status osporene čestice određuje granice i mogućnosti rasta.

Nije dostavljen ni jedan ključni dokument

Državna uprava u rješenju izrijekom kaže:

„Nisu dostavljeni dokazi kako su stare čestice 2756/2 i 2756/3 postale k.č. 5955/4 i prešle u vlasništvo Grada Vinkovaca.”

Time se ruši čitava konstrukcija gradske administracije.
Ni povijesni akti o oduzimanju imovine, ni pravni slijed, ni dokumenti iz zemljišnih knjiga — ništa nije dostavljeno.

No dok papiri šute, u praksi se događa suprotno: Grad-Export podiže nove objekte, širi poslovanje i planira energetsku investiciju.

I sve to u vremenu kada je Petar Šimić politička figura koja sudjeluje u donošenju GUP-a i prostornih planova.

Danas je Šimić saborski zastupnik.
Danas je Bosančić župan. Danas je Ćorić pročelnik.

Priča, dakle, nije ostala u prošlosti. Postala je dio političke sadašnjosti.

GUP mijenjan nakon što je zemljište ostalo ‘u zraku’

Tek nakon što je državna uprava zaključila da Grad nije dokazao vlasništvo, počinju izmjene GUP-a. U obrazloženjima se govori o „potrebama gospodarstva“, no učinak je jasan: izmjene otvaraju prostor za širenje upravo na lokacijama gdje rastu pogoni Grad-Exporta.

Činjenica da je jednako tijelo koje je donosilo GUP u tom trenutku uključivalo i vlasnika tvrtke kojoj izmjene idu u korist — signal je koji se ne može ignorirati.

Pravno pitanje postaje političko

Ovo više nije priča o parceli.
Ovo je priča o:

• gradonačelniku koji nije osigurao dokumentaciju,

• vijećniku čiji je privatni interes rastao uz odluke gradske vlasti,

• službeniku čiji je potpis omogućio da čestica ostane u pravnom vakuumu,

• današnjim političkim dužnosnicima koji nose odgovornost za ono što su radili jučer.

Zemljište govori samo jedno: netko je imao interes da status ostane neuređen.
Dok Grad nije dostavljao papire, širio se biznis onih koji su sjedili za stolom na kojem se donosio novi urbanistički okvir grada.

Što javnost mora znati?

Tko je imao korist od nepostojanja dokumentacije?
Zašto Grad, pod Bosančićevim vodstvom, nije dostavio ono što je morao?
Je li vijećnik Šimić trebao biti izuzet iz glasanja o GUP-u koji utječe na imovinu njegove tvrtke?
I najvažnije — tko danas, kao saborski zastupnik i kao župan, snosi političku odgovornost za odluke i propuste koji su tada oblikovali teren?

Odgovori na ta pitanja ne mogu ostati u ladicama, kao što su ostali i nestali papiri.