Uglavnom, kupci iz pet centra nazvali su azil za napuštene pse u Dumovcu i obavijestili ih o slučaju. Očekivali su konkretnu pomoć za izgubljene, napuštene, ili lutajuće psiće. Ostali su zatečeni odgovorima koje su dobili iz azila u Dumovcu. Oni su rekli da mogu doći samo, eventualno, očitati čip ako su kujice čipirane jer oni u azilu nemaju mjesta za njih. A ako nisu čipirane što s njima, pitali su pozivatelji. „Ako vam smetaju istjerajte ih van”, glasio je odgovor službenika koji se javio iz Dumovca.

Poslije sat vremena on se pojavio u pet centru i ustanovio da je jedna kujica čipirana, a druga nije. Pokušao je dobiti vlasnika čipirane kujice, i javio mu se čovjek iz Bremena (Njemačka)! O kujici su, navodno, trebali skrbiti njegov sin i snaja. Zvao ih je telefonom, ali ih nije uspio dobit. Službenik iz Dumovca rekao je da će ih pokušati naći na adresi koja je prijavljena u registru.

Ako ih ne pronađe ne može, kaže, ništa učiniti. I, što učiniti?? Ovo pitanje i sve opisano nameće još mnoga pitanja. Tko bi trebao preuzeti kujice? Kolika sredstva i za što dobivaju mnogi azili za napuštene životinje? Tko je odgovoran za očiti nered koji vlada u sferi zbrinjavanja napuštenih životinja? Pokušat ćemo pronaći odgovore, a o nastavku ove konkretne, zasada, tužne i diskutabilne priče ćemo izvijestiti.