Tehnološka kultura modernog doba donosi veliki paradoks: sredstva koja koristimo da bismo pobjegli od vlastite prolaznosti često samo ubrzavaju njen ritam.
Umjesto da nas približe osjećaju trajnosti, digitalni svjetovi nerijetko dodatno naglašavaju prolaznost – naše misli, riječi i djela gube se u vrtlogu trenutnih senzacija. No, pisanje i čitanje ostaju oslonci koji usporavaju vrijeme, dopuštajući nam da promislimo o vlastitom postojanju i vječnosti.
Nestanak tradicionalnog novinarstva
Bila su to vremena kad je dnevno novinarstvo imalo dušu. Pisati za jedan dan, svjestan da ćeš sutra krenuti ispočetka, bila je strast i izazov, koji su mnogi shvaćali tek kad su osjetili "smrtonosnu privlačnost" te profesije. Novine, u onom klasičnom obliku, danas su gotovo iščezle. Život novinarskog teksta u digitalnom dobu skratio se na nekoliko minuta – dok ga ne istisnu novi naslovi.
I nije problem u brzini. Brzina je uvijek bila dio novinarstva. Problem leži u površnosti i dominaciji banalnog. Utrka za klikovima izbrisala je granicu između ozbiljnog, analitičkog pisanja i senzacionalističkog senzacionalizma. Klikovi diktiraju vrijednost, a vrijednost se sve češće gubi u trivijalnosti.
Pisanje u vremenu prolaznosti
Nekada je postojala utjeha – znali ste da vaš tekst, otisnut na papiru, ostaje u arhivima. Danas je napisano u virtualnom prostoru poput pisanja po zraku. Tekst nestaje u rotatorima portala, pregažen nebrojenim drugim sadržajima. Svjesnost o toj prolaznosti dovodi u pitanje smisao pisanja. Što ostaje kad sve što napišemo biva zatrpano u nepreglednom otpadu internetskog "svega i svačega"?
Potraga za trajnim vrijednostima
No, usprkos svemu, pisanje ima smisla – za one kojima je ono više od posla, za one kojima je pisanje sudbina. Upravo pisci, filozofi i mislioci čuvaju zrno mudrosti koje je čovječanstvo naslijedilo kroz stoljeća. Knjige, ideje i misli i dalje će biti skriveno blago za buduće naraštaje, bez obzira na to koliko ga prekrilo virtualno smeće trivijalnosti.
Ljudi budućnosti morat će biti poput arheologa duha – pretraživati goleme digitalne arhive kako bi pronašli dragocjena djela i misli zatrpane pod naslagama nevažnih informacija. Jer za sto godina, teško je povjerovati da će itko brinuti o haljinama s crvenog tepiha ili viralnim incidentima.
Usporavanje vremena kroz pisanje
U svijetu koji teži brzini, pisanje i čitanje ostaju otporni na prolaznost. Oni koji pišu i oni koji čitaju postaju čuvari duha i smisla, održavajući kontakt s vremenom kad su misli i ideje mijenjale svijet. Pisanje nas podsjeća da, unatoč svemu, vrijednosti koje ostaju nisu one prolazne, već one koje traže vrijeme – vrijeme za čitanje, razmišljanje i promišljanje.
