Što je konkretno "razvojna pomoć" koju šalju socijalističke vlade Europe u "siromašne" države Primjerice, Njemačka isplaćuje iz njemačkog proračuna 640 milijuna eura razvojne pomoći Nigeriji za razvoj zelene ekonomije. Nigerijski predsjednik kupuje azijski SUV za 138.000 dolara za svakog od 460 zastupnika u Nacionalnoj skupštini. Kupio je i predsjedničku jahtu. Sve to vozi naravno na dizel.
Razvojna pomoć je kada socijalističke vlade pod krinkom solidarnosti nabijaju enormne poreze građanima i pogotovo marljivim malim poduzetnicima u vlastitim europskim zemljama i daruju taj porezni novac korumpiranim bogatim političarima u siromašnim zemljama, kako bi se nesposobni socijalistički političari u bogatim zemljama hvalili kako čine dobra djela.
Upravo tako se provodi politika ekonomske znanosti o loncima, što znači da lonci neko treba napuniti kako bi velikodušni salonski socijalisti podijelili njihov sadržaj.
Tijekom podjele lonaca, socijalistički političari budu medijski atraktivno popraćeni i marketinški prikazani kao globalno krasni ljudi koji se rukuju sa svima.
Ako se pobune mali nacionalni poduzetnici ili obiteljski obrtnici takvoj socijalističkoj raspodjeli plijena u loncu, oni budu prikazani sa strane radikalno lijevog mainstreama kao krezubi desničari ili u najmanju ruku Ustaše.
Zašto se buni mali poduzetnik takvoj raspodjeli Razlog tome je što je očekivao da će se sadržaj lonaca koje je on svojim radom i trudom napunio, investirati u razvoj infrastrukture kako bi on mogao proširiti svoj posao i zaposliti dodatne radnike, a ne da se sadržaj lonaca ulaže u promociju i hvalospjeve pojedinih političkih stranaka, ideologija ili pojedinaca. Blagostanje jedne države raste kada joj raste ekonomija, a ne kada joj raste brojka aparatčika.
Što više aparatčika, to je manje ekonomije i manje blagostanja za sve.
