Jedan takav podsjetnik stiže nam iz recentne povijesti Hrvatske. "Hrvatsko Tužiteljstvo", tada na čelu s Dinkom Cvitanom, ne želi ispitati pokajnika iz Srbije koji je sudjelovao u zvjerskim pokoljima na Ovčari. S takvom odlukom postavlja se pitanje istinskog cilja "Hrvatskog pravosuđa" je li ona zaista slijepa ili je tek zaslijepljena političkim ili stranim utjecajem

Glavni istražitelj srpskih ratnih zločina, Nikola Kajkić, nije imao sreće. Umjesto da bude poticaj za promicanje pravde, suočen je s bezizlaznom situacijom, nedostatkom podrške pa čak i sabotažom. Ovaj paradoks postavlja pitanje vrijednosti i važnosti pravosudnog sustava u suočavanju s ratnim zločinima i njihovim počiniteljima.

Naravno, najteže pogođeni su žrtve i njihove obitelji. Srpski ratni zločinci i silovatelji hrvatskih majki šetaju slobodno, nepokolebljeno, bez odgovornosti za svoje gnusne postupke Vukovarom ali i drugim gradovima Hrvatske. Ova nepravda nije samo uvredljiva, već i duboko pogubna za vjeru u pravednost i zaštitu društvenog reda.

No, što je još gore, situacija postaje sve apsurdnija kad se pogleda politička dinamika. SDSS, stranka koja se osnivala na potpori srpske manjine i radikala u Hrvatskoj, postala je koalicijski partner HDZ-a, stranke koja dominira političkom scenom. Ovo udruživanje otvara mnoga pitanja o suštini političkog savezništva i žrtvovanju principa za očuvanje vlasti. Skurilno u svemu tome je, da SDSS, HDZ-u za vladanje nije bio potreban, što postavlja dodatna pitanja.

Zaboravljena povijest i savijanje principa: O kritičkom stanju pravde.

Kako vrijeme prolazi, neke istine postaju maglovite, svjesno prekrivene mrežom svakodnevnih događaja. No, povremeno nam treba podsjetnik na povijesne činjenice koje su se dogodile u našoj bližoj prošlosti. Ta pic.twitter.com/WC2i31Ht7F

— Robert Špehar (@spehar_robert) August 19, 2023