Jedan takav podsjetnik stiže nam iz recentne povijesti Hrvatske. "Hrvatsko Tužiteljstvo", tada na čelu s Dinkom Cvitanom, ne želi ispitati pokajnika iz Srbije koji je sudjelovao u zvjerskim pokoljima na Ovčari. S takvom odlukom postavlja se pitanje istinskog cilja "Hrvatskog pravosuđa" ? je li ona zaista slijepa ili je tek zaslijepljena političkim ili stranim utjecajem?

Glavni istražitelj srpskih ratnih zločina, Nikola Kajkić, nije imao sreće. Umjesto da bude poticaj za promicanje pravde, suočen je s bezizlaznom situacijom, nedostatkom podrške pa čak i sabotažom. Ovaj paradoks postavlja pitanje vrijednosti i važnosti pravosudnog sustava u suočavanju s ratnim zločinima i njihovim počiniteljima.

Naravno, najteže pogođeni su žrtve i njihove obitelji. Srpski ratni zločinci i silovatelji hrvatskih majki šetaju slobodno, nepokolebljeno, bez odgovornosti za svoje gnusne postupke Vukovarom ali i drugim gradovima Hrvatske. Ova nepravda nije samo uvredljiva, već i duboko pogubna za vjeru u pravednost i zaštitu društvenog reda.

No, što je još gore, situacija postaje sve apsurdnija kad se pogleda politička dinamika. SDSS, stranka koja se osnivala na potpori srpske manjine i radikala u Hrvatskoj, postala je koalicijski partner HDZ-a, stranke koja dominira političkom scenom. Ovo udruživanje otvara mnoga pitanja o suštini političkog savezništva i žrtvovanju principa za očuvanje vlasti. Skurilno u svemu tome je, da SDSS, HDZ-u za vladanje nije bio potreban, što postavlja dodatna pitanja.

Zaboravljena povijest i savijanje principa: O kritičkom stanju pravde.

Kako vrijeme prolazi, neke istine postaju maglovite, svjesno prekrivene mrežom svakodnevnih događaja. No, povremeno nam treba podsjetnik na povijesne činjenice koje su se dogodile u našoj bližoj prošlosti. Ta? pic.twitter.com/WC2i31Ht7F

— Robert Špehar (@spehar_robert) August 19, 2023