A kako je danas biti novinarTeško, biti novinar/ka, uvijek je teško, pogotovo ako ste od onih koji profesionalno rade svoj posao. I naravno, ako ste 'oni' koji još uvijek imaju sreće da rade.

Prihodi koje možete ostvariti uglavnom se kreću na nivou blagajnice u kvartovskom dućanu (bez namjere da ih se uvredi ili podcijeni), osim ako niste neka 'velika novinarska zvjerka' ili urednik koji se može pohvaliti da ispija vina ili kave sa najvećim facama u zemlji.

Zatim, tu je razina stresa, osim onog stresa koji je posljedica pritisaka od tih istih urednika i njihovih rokova, tu su i svi oni koji se osjećaju 'oštećenima' od vašeg pisanja, pa svi oni koji smatraju da ste vi sa svojim radom doprinijeli 'njihovom nerazumijevanju' - nekako u tu kategoriju spadaju svi političari, gospodarstvenici, face sa društvene scene.

E sad, ako ste novinar koji prati 'politiku' onda ste 100% nečiji plaćenik, lijevi, desni, crveni, i crni, rozi, mora da ste na platnoj listi velikih igrača farmaceutske ili neke druge industrije. Iako stanje na vašem računu to ne pokazuje, sigurno negdje u čarapu, madrac ili na neki egzotični otok, spremate taj silni novac koji se samo slijeva.

Sada druga stavka: radno vrijeme. Radite 24 sata dnevno /sedam dana u tjednu / 365 dana na godinu. Pa čak i kad ste na godišnjem odmoru vi radite, kad ste u parku sa djetetom vi radite. Živjeti sa novinarkom ili novinarom zahtijeva puno razumijevanja, živaca i svega drugoga. Zato svim našim životnim partnerima želim ovim putem reći Hvala!Uz nas ste kad nam je najteže, kad vas gnjavim pričama sa posla, kad smo na rubu, tada nam je vaša podrška najvažnija.

U Hrvatskoj je na burzi više od 800 novinara, od kojih su dvije trećine oni koji su ostali bez posla, a jedna trećina mladi ljudi koji su tek dobili diplomu.Kolektivniugovori za novinare - nešto ravno SF-u, iako se o godinama pregovara. I vjerojatno će se još pregovarati.

Zanimljivo je kako se svi ti budući medijski djelatnici školuju na sedam visokih škola i fakulteta. Hoće li svi raditi kao novinari Najvjerojatnije neće.

Većina će završiti u nekim'normalnim zanimanjima's radnim vremenom od 9-17, sa slobodnim blagdanima, vikendima i dobrim plaćama. No, bit će i onih (a jedna od tih je i autorica ovih redaka) koji će unatoč svim 'groznim stvarima' koje se vežu uz ovu profesiju voljeti taj posao.

Zašto Teško je to reći, to vam uđe pod kožu, taj adrenalin vas tjera dalje. Napravite 100 tekstova s kojima niste zadovoljni, ali zbog onog jednog, budete ponosni i nastavite dalje. Kad imate dovoljno iskustva, dogodi vam se da nakon 1000 kritika, netko koga ne poznate kaže : 'Svaka vam čast, sve je onako kako sam i ja sam htio reći, a nisam znao'.

Sve one grozne stvar s početka ovog teksta i ne izgledaju onda tako teške, ni tako grozne. Iako sama novinarska profesija treba određenu razinu pročišćenja, profesionalizacije, čišćenje od ' žutila', a opet s druge strane, 'žutilo' donosi čitatelje, gledatelje, klikove... i tako se sve to vrti u krug, u krug.

A tih pet današnjih minuta, ja osobno neću šutjeti, naprotiv, mislim da treba govoriti, jer mnogi bi bili sretni da ušutimo. Eto, baš zato neću...