Želja mi je potaknuti vas da tvrdnje „ ništa se ne može promijeniti”, odgurnete u stranu i počnete djelovati na svoje i opće dobro! „Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti”, napisao je T. Jefferson. Ta izjava izražava veliku istinu za ljude svugdje i u svim razdobljima povijesti svijeta. U dosadašnjoj ljudskoj povijesti pokazalo se da pokušaji poštivanja istine iznutra i izvana nisu i neće nikada biti jednostavni, no želimo li biti uspješni, svoje napore moramo uskladiti s poštenjem i dosljednošću, sve ostalo će nam u tom slučaju biti dodano. Ljudska sloboda i čovjekovo dostojanstvo životna su činjenica, zastanimo na trenutak i promotrimo svijet iz našeg trenutnog kuta gledanja.

„Nitko ne može biti slobodan ako ne gospodari samim sobom.” Grčki filozof i rob Epioktet tu je istinu izrekao u prvom stoljeću nove ere. Ako nisi slobodan, tada, a i danas, imaš problem - ovladavanje sobom počinje u trenutku kada uvidimo da sami podižemo svoj zatvor. Ljudska sloboda je poštivanje zakona koji jamče slobodu i dostojanstvo svima, sloboda nam pruža mogućnost da postanemo sve što možemo biti. Imamo li danas dojam da je naš život otvoren i da slobodno teče Ili se osjećamo u trenutcima skučeno i ograničeno Imamo li osjećaj da vladamo smjerom kojim se razvija naš život Ili imamo osjećaj da nas povremeno društvene promjene bacaju amo-tamo i da na nas sa svih strana djeluju tuđa mišljenja i postupci. Imamo li osjećaj da je sve nestabilno, da je sve živo i da se mijenja, raste, pada, nestaje, nastaje, da je sve u pokretu, pojavljuju nam se nove mogućnosti i kombinacije, nudi li nam se životna pustolovina Valovi promjena ulaze u naše živote, samo je mijena stalna, a to nas često uznemiruje, ali ako spoznamo kako se nositi s promjenama, da smo otvoreni za promjene i da nismo sami, sigurnije plovimo. Obrazovanje ne nudi rješenje za ove brze promjene, treba ga mijenjati, a za to, uz vrijeme, treba odlučnost i volja politike i čitavog društva! Traženje istine je put koji pokušava dati odgovore na sve naše potrebe, taj put je usađen u svu znanost. Poticaji i ishodi istraživanja u znanosti mogu biti etički nevažni, ali jednako tako mogu imati sudbinsku važnost za ljude. Znanje je od davnina bio zajednički pothvat, vezan uzajamnom suradnjom, brigom i odgojem mladih ljudi. Kao što je npr. istraživanje okoliša, prirode ili svemira, otkrivanje prirodnih i društvenih univerzalnih zakona. Znanost otkriva mogućnosti primjene, koja može izići na dobro i zlo, na znanstvenicima je moralna odgovornost, pogotovo danas, kad je njihov rad glavni pokretač svjetskog napretka, ali je ona isto tako približila moguću viziju propasti ljudske vrste. U ljudskoj je povijesti zlo počelo čim su se pogazila načela jednakosti i dostojanstva čovjeka, pravda i pravičnost, ljudske slobode, solidarnosti, tolerancije i empatije. Put da se zlo umanji ili iskorijeni težak je i dug stoljećima, tisućljećima U tim uvjetima stvaranje demokratskog društva je za sada cilj. , ako ne idemo prema demokratskom društvu, tada ne težimo demokratskom uređenju, društvo se raspada i pretvara u nasilje i grabež. Demokratsko društvo znači vraćanje navedenim izvornim načelima prije nego što ih je zlo do kraja uništilo. U životu se susrećemo s različitim moralnim načelima te osobnim i kolektivnim odgovornostima i vrijednosnim sustavima, ali je svatko od nas odgovoran za svoj čin i daje svoj doprinos.

Od vlastite odluke ne može slobodno biće pobjeći, ljudska sloboda je teška i opasna pa se mnogi ljudi pretvaraju u podanike, spremne odreći se vlastitog dostojanstva za vlastitu korist, a na štetu čitave zajednice. Vlastodršci preuzimaju na sebe tu „obavezu” odlučivanja i to za vlastitu korist i ne osvrćući se na one koji su im vjerovali i povjerili im da odlučuju o njihovim sudbinama. Obični ljudi time gube svoju ljudskost prije svega ono što je najvrjednije dostojanstvo i postaju sredstvo provedbe ciljeva, a često kroz povijest nečasnih dijela onih koji su ih iznevjerili i prevarili. Ako se savjest čovječanstva ne probudi (uspravi), naša će se civilizacija uništiti u potrošačkom društvu, uništavanju prirode, globalnom kapitalizmu, terorizmu, borbi za materijalna dobra, vlast i moć. Kao društvo imamo izbor, da nas odgojno obrazovne institucije pripreme da budemo dobri ili će nas zloća uništiti. Kako živjeti s pritajenim razbojnicima koji se ponašaju normalno i ljubazno sve do trena kad ih ponese kolektivni bijes Protiv pojedinih prestupnika u demokratskim sustavima, društvo se brani policijom i neovisnim sudovima.

Jesmo li nemoćni prema populističkim nasilnim metodama Demokracija u 20., a i u ovom stoljeću nije zaštitila nas obične ljude, od nasilnika ili zlouporabe vlasti. Trenutna odluka većine ne smije pogaziti moralne biblijske zapovijedi: ne laži, ne kradi, ne ubij, pomozi bližnjem u nevolji . Je li u našoj stvarnosti tako Svima nam je znano iz mnogobrojnih, gotovo svakidašnjih, primjera da nije tako čak ako je i sve prema zakonu. Pitamo se kako je to moguće ako svako zakonodavstvo utemeljeno na pravu i pravdi sadržava takve vrijednosti i povezuje stoljeća ljudskog življenja. Neovisnost parlamenta, uprave i sudstva može vrlo lako poništiti stranka ili koalicija stranaka s apsolutnom većinom, ako ih ona plaća i imenuje, „dizači ruku”, stranački podobne, a ne sposobne osobe u državnoj administraciji.. . Kakvi su danas izgledi društava u tranziciji, gdje se opet postavljaju na važnije gospodarske i kulturne položaje „podobni” a ne sposobni Rezultati se vide i vrednuju u našem svakidašnjem životu, slobodi, poduzetništvu, zapošljavanju, zdravstvenoj zaštiti, školovanju, međugeneracijskoj solidarnosti, sigurnosti, kulturi, umjetnosti, znanosti, demografiji.

Sokrat je na atenskom trgu najviše uvrijedio gradske oce kad ih je pitao čime su osposobljeni da upravljaju gradom- državom. Svaki zanatlija uči svoj zanat, a jesu li dužnosnici pripremljeni za svoj posao.treba nam dobar i osmišljen obrazovni sustav za sve izazove, koji nas zatiču svaki dan, a mi sada imamo obrazovni sustav koji samo gasi požar, a ne predviđa važne potrebne reformske promjene U političare svuda ponajviše odlaze ljudi koji imaju razvijenu želju za moći i slavom, sklonost da se obogate na lak način, kao što su korupcijske afere, nerijetko spremni, zbog nedostatka osobnog integriteta, odreći se izbornih obećanja radi vlastite koristi (materijalne ili nematerijalne).

Obrazovanje kod današnje politike nema stvarni prioritet, a o obrazovanim ljudima ovisi kakva će biti naša budućnost te to treba mijenjati. Istina je da među političarima ima ozbiljnih i pametnih ljudi koji žele učiniti dobro svom narodu, ali još uvijek prevladavaju oni kojima su na prvom mjestu vlastiti interesi i politička moć, a na obrazovanje gledaju kao na opasnost u ostvarenju toga. U politici je puno licemjerja, prijevara i taštine te je često običnim ljudima teško razlučiti istinu od demagogije, prodavanja magle . Uvjeti čestitog ponašanja su sloboda javne riječi, samostalnost privrednih i kulturnih subjekata i nepristrano sudstvo koje će kazniti korupciju. Smijemo li samo političarima prepustiti sudbinu svojih država Dosadašnja iskustva u svijetu su pokazala da ne! Za politički pluralizam i moderno društvo nije dovoljno jednako pravo glasa ili višestranačje, nego uz to moraju djelovati kvalitetne školske ustanove, sveučilišta, akademije znanosti i umjetnosti, razne aktivne civilne udruge, gospodarske organizacije .poduzetnici i neovisni mediji s obrazovanim, istinoljubivim, a ne lažnim istraživačkim novinarima. Dok to ne bude bilo i dalje će vladati političke stranke, a demokracija će biti na klimavim nogama, društvo će kliziti u kaos i voluntarizam moguća je pojava novih diktatora Dok se ne uspostavi dostojanstvo ljudske osobe i riječi, većina će biti polupismena i nesposobna za kritički sud. Ljudski rad se ne smije voditi samo ostvarenjem dobiti, nego nam mora pružiti zadovoljstvo, izazove i smisao životu. Kad novac postane najviše božanstvo, društvo odlazi u barbarstvo. U svakom demokratskom društvu uz slobodu treba njegovati domoljublje u koje mora biti usađeno poštivanje susjeda! Sloboda, a s njome i dostojanstvo čovjeka je puno više od svake priče, ponajviše je to stvaralaštvo u znanosti i umjetnosti, a i naša maštanja o svakidašnjem normalnom životu. Ljudska je sloboda osobna i kulturna stečevina, ako je ugrožena i nema je, za ljudsku slobodu se moramo izboriti .ljudska dobrota je uvijek gajila nadu, čak ako nam se čini da smo je izgubili.
Sve se može, ako to stvarno želimo.