Tomislav Lneniček

„Izuzetno me je obradovala ideja g. Deana Iličića u kojoj predstavlja Grad Lipik kao globalno sjedište za Umjetnu inteligenciju (UI). Mislim da je konačno shvatio da je jedini put razvoja takozvana „pametna specijalizacija”. To znači razmišljati globalno i vidjeti da konačno Lipik ima svoje mjesto „pod suncem”. Također pozdravljam ambiciju i energiju koju g. Dean Iličić ulaže u razvoj Grada Lipika te čestitam na informaciji da je povukao najviše novca poreznih obveznika iz EU-a i RH.

Dejan Iličić

Prva faza je osigurati osposobljavanje programera/programerki umjetne inteligencije 40 polaznika, mladih ljudi koji su željni novih znanja i vještina. Umjetna je inteligencija prisutna u svakodnevnom životu. Za početak razjasnimo što je umjetna inteligencija To je sposobnost nekog uređaja da oponaša ljudske aktivnosti poput zaključivanja, učenja, planiranja i kreativnosti. Primjenu UI-a možemo očekivati svugdje, od kućanskih aparata do složenih informacijskih sustava.

Čitajući ovaj članak uočio sam nekoliko nelogičnosti na koje kao stručnjak za lokalni i regionalni razvoj te razvoj poduzetništva moram upozoriti, prvenstveno profesionalno, kako čitatelji ne bi ostali u zabludi.

Druga faza je osnivanje srednje škole u kojoj bi se obrazovali tehničari za primjenu umjetne inteligencije. Konačno počinjemo dobivati obrise grada jer nam definitivno nedostaje srednja škola. Međutim, ideja o realizaciji do 2023. je pomalo nerealna. Trenutno ne postoje resursi za njezino ostvarivanje, a tu prije svega mislim na kadrove koji će raditi u srednjoj školi i koji će je voditi. Nije problem s općim predmetima, nego sa stručnim predavačima. Znači da ih treba naći u iduće dvije godine. Također treba izgraditi i osposobiti srednju školu. Osigurati sve dozvole za obrazovne programe za izvođenje srednjoškolske nastave. U ovoj fazi izuzetno je nerealno da su novci na računu Lire i Grada Lipika. Ishođenje građevinske dozvole i izgradnja traju duže od dvije godine. U članku smo mogli pročitati da novci negdje čekaju na stavci proračuna EU-a, a poznajući našu birokraciju nije ih realno očekivati prije 2023. godine.

Treća faza je:

Korak 1 Nacionalni centar umjetne inteligencije Lipik (NAICL) do 2027. godine s osnivanjem i izgradnjom fakulteta UI-a, te izgradnja AI tornja poduzetnički inkubator i akcelerator (javna investicija). To znači da bi se trebala financirati javnim novcem iz EU-a i proračuna RH. Ova investicija bez jasne pomoći privatnog i javnog sektora je neodrživa i ekonomski neisplativa.

Korak 2 Izgradnja poduzetničkog naselja Business district (investicije privatnih tvrtki na području umjetne inteligencije). Ovo je također nerealno. Možda se mislio da će ostatak svijeta spavati i neće vidjeti koje mogućnosti imaju od UI-a. Mi ćemo se boriti s birokracijom u ishodovanju građevinskih i ostalih dozvola za rad, traganju za novcem koji je još u Briselu i za čiju podjelu nema jasnih pravila. Osim toga, ako niste, a nadam se da jeste čuli ili pročitali, mi smo za globalne investitore „A.B.C.” zemlja Anything but Croatia ili Sve osim Hrvatske. Toliko nam je birokracija komplicirana da se u svijetu o tome pričaju legende dok se investitori s nama sprdaju. Dok god budemo držali glavu u pijesku i gledali isključivo na probleme iz lokalne perspektive, nema nama realnih osnova za bilo kakav rast i razvoj.

Korak 3 Izgradnja hotela i kongresnog centra je ništa drugo nego nova faza ZRC obećanja. Je li moguće da ćemo ovu priču progutati po treći put

Ukupna vrijednost ove investicije je 350 milijuna eura što je krajnje nerealno za osigurati do 2027. godine. Ovo vrijeđa našu prirodnu inteligenciju. Planirana investicija prevelika je za cijelu Županiju, a kamoli za Grad Lipik. I da su sredstva osigurana, nije realno izgraditi i ishoditi sve birokratske dozvole u našim uvjetima, a k tomu sredstva nisu ni u RH, nego u prijedlogu proračuna EU-a.

Izborna je godina pa se svašta obećava. Nažalost, ovo je još jedan predizborni „balon” koji bi trebao održati na vlasti postojeću garnituru koja nažalost nije ostvarila ni stara obećanja, npr. obnova ZRC-a. Poduzetničke zone popunjene su silnim investitorima koju su se gostili i častili na račun poreznih obveznika.

Kada smo kod mladih i sposobnih nisu osnovali svoje tvrtke, plaćali poreze, izgrađivali svoj uspjeh i karijeru na tržištu. Nego su se zalijepili za lokalnu samoupravu i osam godina sisaju novac iz proračuna.

Jedina stvarna mjerljiva razvojna komponenta su investicije privatnog sektora i povećana potrošnja stanovništva te rast cijena nekretnina, a to se u Lipiku nije dogodilo jer nije bilo dolaska stranih investitora i domaćih poduzetnika te nekog većeg zapošljavanja. Čak su ljudi koji su imali radno mjesto otišli iz Lipika u Njemačku ili Irsku. Ove godina provodi se popis stanovništva i bit će interesantno saznati koliko stvarno ljudi živi u Lipiku.

Nisam pesimist, nego dobro dobro informirani optimist, a razvoj, kao i kuću, ne možemo graditi na staklenim nogama, nego na čvrstim temeljima kojih trenutno u Lipiku nema jer je sve podređeno politici i izborima, nepotizmu, netransparentnom trošenju novca poreznih obveznika i interesu uskog kruga ljudi.

Ovo nisam napisao da bi cjelokupna ideja o razvoju pala u vodu, nego da dodatno motiviram ekipu u vlasti u ostvarenju svojih planova i kako bi mi dokazali da nisam u pravu. Bilo je previše obećanja, a ljudi u Lipiku nisu optimistični, nemaju više vjere i nade za bolje sutra, nego preživljavaju svaki dan, sa sve više kredita, kontinuirano odlaze i rade u zemljama EU-a i ne planiraju skori povratak u RH.

Mr.sc. Tomislav Lneniček