Suprotno popularnim zabludama da je hipnoza oblik svijesti poput sna, suvremena istraživanja pokazuju da su hipnotizirani subjekti potpuno budni i usmjeravaju pozornost, s odgovarajućim smanjenjem njihove periferne svijesti.

Pojam ”hipnoza dolazi od grčke riječi Hypnos, što znači ”san. Hipnoterapeuti koriste vježbe koje donose duboku opuštenost i izmijenjeno stanje svijesti, također poznato kao trans. Osoba u duboko usredotočenom stanju neobično reagira na ideju ili sliku, ali to ne znači da hipnotizer može kontrolirati um i slobodnu volju osobe. Naprotiv, hipnoza zapravo može naučiti ljude kako da svladaju svoje stanje svijesti. Na taj način oni mogu utjecati na svoje tjelesne funkcije i psihološke reakcije.

Kako hipnoza radi

Kada nam se nešto dogodi, mi to pamtimo i naučimo određeno ponašanje kao odgovor na ono što se dogodilo. Svaki put kad se nešto slično dogodi, naše fizičke i emocionalne reakcije vezane za memoriju se ponavljaju. U nekim slučajevima ove reakcije su nezdrave. U nekim oblicima hipnoterapije, terapeut vas vodi da se sjetite događaja koji su doveli do prve reakcije, odvaja memoriju od naučenog ponašanja, i mijenja nezdravo ponašanje s novim, zdravijim.

Tijekom hipnoze, vaše tijelo se opušta i vaše misli postaju više usredotočene. Poput drugih tehnika opuštanja, hipnoza snižava krvni tlak i broj otkucaja srca, i mijenja određene vrste aktivnosti moždanih valova. U tom opuštenom stanju, vi ćete se osjećati fizički ugodno no bit ćete potpuno budni psihički i možete biti vrlo osjetljivi na sugestije. Vaš svjesni um postaje manje oprezan i vaš podsvijesni um postaje fokusiran. Neki ljudi bolje reagiraju na hipnotičke sugestije od drugih.

Zašto ne može svatko biti hipnotiziran

Kakva je razlika u mozgu kod onih koji mogu i onih koji ne mogu biti hipnotizirani, pokazuje nam nova studija sa Sveučilišta Standford. Ova studija koristi podatke prikupljene funkcionalnom i strukturalnom magnetskom rezonancom u pokušaju da se utvrdi kako područja mozga povezana s izvršnom kontrolom i pažnjom imaju manje aktivnosti kod ljudi koji se ne mogu dovesti u hipnotički trans.

”Do sada nije postojao ”potpis mozga koji je hipnotiziran, a mi smo na pragu otkrivanja jednog, izjavljuje dr. David Spiegel, profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti i glavni autor studije. Takav napredak će omogućiti znanstvenicima da bolje razumiju mehanizme hipnoze i kako se može bolje i učinkovitije koristiti u kliničkim postavkama.

Dr. Spiegel procjenjuje da oko 1/4 pacijenata koje on vidi ne može biti hipnotizirano, iako nečija hipnotička senzibilnost nije povezana s nekom posebnom osobinom, te procjenjuje da se ”nešto mora događati u mozgu.

Hipnoza je opisana kao stanje poput transa u kojem osoba ima povišen fokus i koncentraciju. Ona djeluje moduliranjem aktivnosti u regijama mozga povezanih s usmjerenom pažnjom, a ova studija nudi snažne nove pojedinosti u vezi neuralnog kapaciteta za hipnozu.

Za potrebe studije, Spiegel i njegovi kolege su izveli funkcionalno i strukturalno MRI skeniranje mozga kod 12 odraslih osoba s visokom hipnotičkom sugestibilnošću i 12 odraslih s niskom.

Istraživači su promatrali djelovanje tri različite mreže u mozgu: mreže u zadanom načinu rada, koja se koristi kada je mozak u stanju mirovanja; zatim mreže izvršne kontrole, koja je uključena u donošenje odluka, te mreže interesa, koja je uključena pri odlučivanju što je važnije od nečeg drugog.

Nalazi studije su bili jasni: obje skupine su imale aktivnu mrežu za zadani način rada, ali sudionici prve skupine su pokazali veću koaktivaciju između komponenti mreže za izvršnu kontrolu i mreže interesa. Točnije, u mozgu skupine osoba s visokom hipnotičkom sugestibilnošću čini se da se lijevi dorzolateralni prefrontalni korteks, regija mozga za izvršnu kontrolu, aktivira u tandemu s prednjim dorzalnim cingularnim korteksom, koji je dio mreže interesa i igra ulogu u fokusiranju pažnje. S druge strane, bilo je malo funkcionalne povezanosti između ova dva područja mozga kod onih s niskom hipnotičkom sugestibilnošću.

Spiegel je zadovoljan činjenicom da su on i njegov tim pronašli nešto tako jasno. ”Mozak je kompliciran, ljudi su komplicirani, i bilo je iznenađujuće smo bili u mogućnosti dobili takav jasan potpis. Također je naveo da ovaj rad potvrđuje da hipnotička sugestibilnost manje ovisi o varijablama ličnosti a više o kognitivnom stilu, izjavivši: ”Ovdje vidimo neuronske osobine.

Sljedeći korak ovih znanstvenika je da se dodatno istraži kako se ove funkcionalne mreže mijenjaju tijekom hipnoze. Stoga će ponovno ispitivati osobe s visokom i niskom hipnotičkom sugestibilnosti za drugo istraživanje tijekom kojeg će fMRI procjena biti učinjena tijekom hipnotičkog stanja.

Stanja ili bolesti kod kojih hipnoza može pomoći

Pokazalo se da hipnoza pomaže mozgu u kontroli nad senzacijama i ponašanjem, te se koristi klinički za pomoć pacijentima kod bolova, pri kontroli stresa, tjeskobe i fobija, osobito kod nekih ljudi koji to osjećaju prije medicinskih ili stomatoloških postupka. Na primjer, istraživanja pokazuju da su pacijenti koji su podvrgnuti hipnozi prije stomatoloških intervencija imali znatno veći prag za bol od onih koji nisu bili hipnotizirani. Hipnoza može poboljšati vrijeme oporavka i smanjuje tjeskobu i bol nakon operacije. Klinička ispitivanja na bolesnicima s opeklinama sugeriraju da hipnoza smanjuje bol dovoljno da može zamijeniti lijekove protiv bolova i ubrzava ozdravljenje. Općenito, kliničke studije pokazuju da korištenje hipnoze može smanjiti potrebu za lijekovima, poboljšati mentalno i fizičko stanje prije operacije, i smanjiti vrijeme koje je potrebno za oporavak.

Također se može koristiti i kod: upalnih bolesti crijeva, alopecije, astme, nesanice, mokrenja u krevet, fibromijalgije, kožnih poremećaja (akne, psorijaza i ekcemi), zujanja u ušima (tinitusa), gubitka težine, poremećaja prehrane i probave i nošenje s psihološkim traumama, potisnutim sjećanjima, fobijama i PTSD-om.