Povijest, sadašnjost i budućnost obrazovanja u srcu Slavonije

Područna škola „Fra Marijan Lanosović” u Orubici obilježila je izvanredan jubilej 250 godina postojanja. Ovo je priča o njenoj bogatoj povijesti, izazovima kroz stoljeća, te zajedništvu lokalne zajednice koje čini ovu obljetnicu neponovljivom. Razgovarali smo s ravnateljicom Jasnom Butumović o povijesti, sadašnjosti i budućnosti ove područne škole.

Početci pod obrazovnim okriljem Marije Terezije

Osnutak škole u Orubici seže u davnu 1774. godinu, kada je, prema političkoj viziji carice Marije Terezije, otvorena „njemačka normalka”. Cilj je bio obrazovati vjerne podanike, vojno sposobne muškarce i odgovorne gospodare. Prva školska zgrada nalazila se uz kuću zadruge Matiašević, a uvjeti rada bili su teški zbog poplava, ratova i bolesti. Unatoč prekidima u radu, ova škola postavlja temelje obrazovanja u Orubici.

Godine 1834. škola je postala „obćom pučkom školom”, a s povećanjem broja djece 1857. postavljen je kamen temeljac za novu zgradu. Već 1864. otvorena je školska zgrada s vrtom i pčelinjakom, gdje su učenici pod nadzorom učitelja učili suvremene metode poljoprivrede. Učitelj M.A. Relković donio je sadnice duda, pokrenuvši uzgoj svilaca, a danas još uvijek u selu stoji divlji kesten koji je 1867. posadio učitelj Antolak.

Važni trenuci kroz povijest

Prekretnica u obrazovanju bilo je otvaranje djevojačke učione 1877. godine, čime je Orubica postala jedna od pionirskih zajednica u obrazovanju ženske djece. Učiteljica Anka Mareković postala je prva učiteljica te djevojačke učione, iako je zbog konzervativnih pritisaka 1886. došlo do spajanja muške i ženske učione u obospolnu dvorazrednu.

Nova školska zgrada sagrađena je 1897. godine, dok je stara zgrada preuređena u učiteljske stanove. Broj učenika bio je najveći 1914./1915. godine, s 183 redovnih učenika i 45 opetovničara. Tijekom dva svjetska rata nastava je više puta prekidana, a nakon Drugog svjetskog rata vjeronaučna nastava bila je uklonjena iz programa.

Godine 1956. uvedeno je osmogodišnje obrazovanje, što je označilo novi smjer u sustavu. Nažalost, industrijalizacija i iseljavanje obitelji iz sela rezultirali su smanjenjem broja učenika. Od 1966. Područna škola u Orubici radi kao četverorazredna škola.

Obnova i izazovi u modernim vremenima

S prolaskom vremena, školska infrastruktura kontinuirano je obnavljana. Godine 2000., ususret 225. obljetnici, osposobljena je druga učionica, a škola je priključena na mjesnu vodovodnu mrežu. Postavljena je nova ograda, uređeni su sanitarni čvorovi, te je organizirana velika svečanost kojom je škola dobila ime „Fra Marijan Lanosović”. Daljnje investicije uslijedile su 2003. godine kada je instalirano centralno grijanje, a 2011. zgrada je dobila novu fasadu.

Unatoč modernizaciji, izazovi ostaju. Broj učenika konstantno opada, a materijalni uvjeti zahtijevaju daljnja ulaganja. Ove školske godine škola broji 13 učenika u dva kombinirana razredna odjela, dok stariji razredi pohađaju nastavu u matičnoj školi u Davoru.

Središnja proslava 250. obljetnice

Obljetnica je obilježena nizom aktivnosti koje su okupile cijelu zajednicu. Tijekom školske godine sakupljane su fotografije generacija učenika, organizirani su kvizovi znanja te književna večer. Središnja svečanost održana je 29. svibnja 2024. godine, kada su mještani i gosti sudjelovali u procesiji do župne crkve sv. Ilije. Program je uključivao izložbe, glazbene nastupe i druženje u društvenom domu.

Posebnu zahvalu ravnateljica je uputila Ivani Gregorić, Slavici Smolić, te mnogim mještanima koji su kroz razne udruge i inicijative pomogli u organizaciji. Suradnja s KUD-om, DVD-om, NK Soko, lokalnim OPG-ovima i drugim institucijama pokazala je snagu zajedništva Orubice.

Poruka za budućnost

Na pitanje o budućnosti škole, ravnateljica ističe potrebu za nastavkom ulaganja u infrastrukturu i obrazovne programe.

Planovi uključuju dogradnju učionica u matičnoj školi kako bi se osigurao prelazak na jednosmjensku nastavu do 2027. godine. „Nema dobre nastave bez dobrog učitelja. Tehnologija može biti alat, ali nikada zamjena za ljudske emocije i predanost.”

Posljednja riječ o bogatoj povijesti i ljudima koji su je stvarali

Spomenuto je da su u orubičkoj školi cijeli svoj radni vijek odradili učitelji Karlo Sverić i Ljuba Dukić, dok je povremeno radio i učitelj Ivan Dukić, koji je zbog smanjenja broja učenika trajno prešao raditi u Davor. Navedeni učitelji nisu samo radili u školi, već su živjeli i djelovali u mjestu, doprinoseći prosperitetu Orubice kroz svoj rad i angažman u svim segmentima zajednice.

Obljetnica je bila prilika za osvrnuti se na bogatu povijest, ali i postaviti temelje za budućnost. Poruka svima koji su dio ove priče glasi: „U teškim vremenima činili ste značajne pomake ka boljoj budućnosti. Orubica, ostani vjerna svojim vrijednostima!”