Ali nije smiješno. Mučno je bilo prisustvovati sceni na ulaznoj kapiji Skloništa za pse „Sretna šapica”.

Volonteri za šetanje pojavili su se u 10,00 sati kao uvijek u posljednja dva mjeseca kako bi nahranili, počešljali i prošetali pse koji se nalaze u azilu. No, danas su za njih vrata bila zatvorena, a na drugoj strani kapije dočekali su ih nervozni i neartikulirani zaposlenici i zaštitar. Izbacili su dvije crne vreće u kojima se nalaze stvari koje su volonteri donijeli proteklih mjeseci, hranu, četke za češljanje, desetine povodaca jer ih u azilu uopće nisu imali!

Ela Vučković sa izbačenim stvarima

Na pitanje zašto im je zabranjen ulaz u azil odgovoreno im je da nisu osposobljeni za skrb o životinjama i postupanja s njima, i da je Uprava Komunalca o tome dala obavijest na web stranici tvrtke. Mateja Stojanović, volonterka, postavila im je protupitanje jesu li oni (zaposlenici azila) osposobljeni za rad sa životinjama. Uslijedio je muk. Dakako, nisu! Mato Klarić, dopredsjednik stranke Snaga Slavonije i Baranje koji je došao podržati volontere upitao je otkad zaštitari osiguravaju azil Od danas, dobio je kratak i iritantno izrečen odgovor. Volonterke su potom na kapiji povješale povodce.

Podsjećamo, portal Slavonija.in prije više od godinu dana pisao je i upozoravao na očajno stanje i postupanje sa psima, te smo i tada naglašavali da su tamo zaposlene nestručne osobe. Prozvali smo tada gradonačelnika Mirka Dusparu da intervenira u azilu. Danas je intervenirao njegov direktor angažmanom zaštitara. Je li to učinio bez Dusparinog znanja

No, sve zablude o idili razbile su volonterke i volonteri za šetanje pasa. Oni su 23.kolovoza ove godine došli kod direktora Komunalca Krunoslava Janjića sa prijedlogom da sudjeluju u skrbi o psima kao volonteri. Mateja Stojanović se prisjeća:

- Direktor Krunoslav Janjić koji se na prvu činio kao netko otvoren i spreman za suradnju, barem sam takav dojam stekla na našem prvom sastanku, ali nakon toga se pravi nedostupan, a takav je i bio veći dio komunikacije. Dogovoreno je da možemo volontirati i izvoditi pse iz azila ako potpišemo volonterski ugovor i da nema fotografiranja pasa u boksovima, na što sam pristala. Ugovore smo jedva dobili nakon mjesec dana s tim da nam nisu dali naš primjerak. Rečeno je da moraju biti u skloništu u njihovoj kancelariji.

Svaka daljnja naša komunikacija od strane direktora se svela na to da je uglavnom samo vidio moje poruke bez odgovora.

Jedan jedini puta mi se obratio, a to je bilo za pomoć jer nisu imali gdje smjestiti psa, tražili su me da vidim s udrugama da li ga oni mogu primiti, primila sam i poziv od voditeljice Tanje Krajine i tom prilikom sam joj rekla neke stvari, ali očito su moje riječi otišle u vjetar.

Moje riječi i njihovo srce, razočarano nam govori Mateja te nastavlja, nismo odustali i dolazili smo iz vikenda u vikend jer nas psi trebaju, osjetili smo to. Rečeno nam je da su sterilizirani, vjerovali smo. A onda smo polako primjećivali sve ono što očito nismo smjeli. Pokušali smo za molbama malo po malo učiniti azil ugodnijim za naše šapice, ali s vremenom je ispalo od strane zaposlenika da samo zanovijetamo, posebno od strane poslovođe koji je svaki puta bazdio na alkohol.

Mateja Stojanović

Zahtijevali smo da se ženke u tjeranju odvoje i steriliziraju. No to je išlo jako sporo. Ustvari u dva mjeseca, samo su jednu ženku sterilizirali.

Mužjaci se tuku po boksovima, a zaposlenici navodno ne znaju zašto. Što znači da nemaju ni osnovno znanje o psima.

Naša hrabra srca su uspjela rehabilitirati neke od šapica. Jedna od najmanjih ženki imala je veliku porezotinu na vratu, vjerojatno od lanca gdje je bila prije azila, bojala se svega, a sad se veseli povodcu.

I sad nakon svega nam prijete da nećemo više moći volontirati. Ali izgleda da u životu nisu spoznali ljubav i osjetili njezinu moć jer nećemo odustati dokle god naše šapice ne budu imale siguran i kvalitetan smještaj u azilu, poručila je Mateja.