Osam kandidata u utrci za gradonačelnika – hoćemo li napokon vidjeti novo lice u Gradu na Savi?
Lokalni izbori u Slavonskom Brodu zakazani za 18. svibnja mogli bi obilježiti kraj jedne političke ere, ali i otvoriti novo poglavlje za ovaj slavonski grad. Ulog nikad nije bio veći, a broj kandidata – čak osam – rekordno je visok, što samo potvrđuje rastuću političku važnost ovog grada na karti Hrvatske. Ova izborna utrka odvija se u kontekstu šireg političkog preslagivanja u zemlji, gdje su lokalne razine vlasti postale ključni prostor za testiranje snage političkih stranaka, ali i za izražavanje nezadovoljstva građana.
Mirko Duspara, koji je na čelu grada neprekidno od 2005. godine, najdugovječniji je gradonačelnik Slavonskog Broda u novijoj povijesti. Njegovo ime povezano je i s nizom infrastrukturnih projekata i socijalnih mjera, ali i s nizom političkih kontroverzi i kritika zbog netransparentnosti i slabije gospodarske dinamike. Usprkos svemu, Duspara je do sada uspijevao zadržati vlast, često i bez potpore velikih nacionalnih stranaka.
Ove godine, međutim, politička konkurencija nikada nije bila snažnija i raznovrsnija. Kandidati dolaze iz gotovo cijelog političkog spektra: Tomislav Tekić iz HDZ-a, Ante Ravlić iz SDP-a, Davor Cibula iz platforme Možemo!, Ante Gojević iz Domovinskog pokreta, kao i nezavisni kandidati Mato Klarić, Slavica Lemaić i Matej Pudić. Svaki od njih građanima nudi svoju viziju Slavonskog Broda – bilo kroz naglasak na veću transparentnost, ubrzan gospodarski razvoj, ulaganje u infrastrukturu, brigu za mlade ili veću dostupnost socijalnih usluga.
Ono što dodatno pojačava važnost ovih izbora jest činjenica da oni odražavaju šire političke trendove u Hrvatskoj. Rastuća uloga lokalne samouprave, jačanje nezavisnih kandidata te fragmentacija tradicionalnih stranaka sve više pomiču težište političke moći s nacionalne na lokalnu razinu. Slavonski Brod, kao jedan od najvećih slavonskih gradova, postaje simbol tog procesa.
Hoćemo li napokon vidjeti novo lice na čelu grada Slavonskog Broda, koji je samo "zagrebao površinu" potencijala u novijoj povijesti ili gledati isti scenarij na koji smo navikli još četiri godine?
