To nam otkriva razgovor sa turističkim vodičem Vladimirom Štibrićem

- Proglašeni ste najboljim hrvatskim turističkim vodičem 2012.godine. Ima li posla 2022. godine

- Ima posla. Sve ovisi o tome kojim se tipom turizma bave, osobnoj kvaliteti U masovnom turizmu moraju imati svi posla, međutim, u nekim granama morate biti odlični da biste došli do izražaja.

- Povod našem razgovoru je bećarac. Razgovor vodimo u Muzeju bećarca koji se nalazi na Trgu bećarca. Sve je nekako u Pleternici u znaku bećarca, ali malo tko zna da je ideja o bećarcu i projektu došla od Vas.

- Dosta putujem te sam shvatio da identitet kraja, života, način života generira s nečim što ocrtava život i kraj. Prolazeći kroz druge zemlje, vidio sam da Hrvatska nema svojeg identiteta što se tiče regija i županija. Bosna ima Muzej sevdaha koji je kulturna nematerijalna baština, zaštićen od UNESCO-a. Ovdje je utkana priča o bećarcu kroz cijeli život. Nije samo da je dio folklora, ona živi danas na svadbama, kolinju, privatnom životu, rođendanima, pošalicama... Kada bismo objašnjavali drugima tko je bećar, na primjer za Amerikance on je razvratan dečko koji živi ležerno, opušteno. Bećar je kod nas onaj tko nije baš volio raditi, volio je tu ljepotu, putenost, biti kicoš te biti zanimljiv ženama. Slavonski bezbrižan dečko koji je bio zavodnik u svojoj nošnji.

On odaje putenost, život od seljačkih zadruga od današnjeg života gdje se nametao kao osoba koja daje posebnost o životu i radosti. Ovaj kraj koji njeguje tradiciju folklora kroz raznolike pučke veselice, izložbe, sajmove...ovo je najbolje mjesto koje bi to moglo generirati. Moji kolege iz Vinkovaca i Ćakova možda su malo ljuti jer su mislili da su oni tu ideju mogli realizirati, jer svatko za sebe govori da je srce Slavonije, srce Šokadije. Korijen priče počinje u epicentru Pleternice gdje se rodila majka povjesničara Friedricha Salomona Kraussa koji je za potrebe Bečkog antropološkog društva radio opservaciju rubnih dijelova monarhije u oko 790 pitanja, gdje su oni stekli uvid u običaje ovoga dijela. Prije toga išao je u pučku školu u Požegi i u gimnaziju, poslije na sveučilište u Beču, kao etnolog koji se pojavio 150 godina prije prvog etnologa u muzeju u Požegi. Zanimala ga je povijest, običaji naroda, putenost, život Upravo od svoje majke koja je iz Pleternice naučio je prve podatke o Slavoncima, vjerovanjima, tradicijama te od kćeri Otona Kučere, koja je također bila nastavnica etnolog. Krauss je pisao o bajkama i običajima Slavena i to je zaintrigiralo Bečko antropološko društvo. Nakon upitnika koji je s Vidom Buletićem godinu dana radio, Monarhija je doznala o svemu.

Bili su zadivljeni jer su smatrali da je to jedan primitivan narod i nisu očekivali toliko bogatstvo. Samo bogatstvo tog naroda može se reflektirati kroz njegovu nošnju, običaje. Tko nema običaja, nema identitet. Slavonija je bogata običajima. Bećarac je nematerijalna baština zaštićena od UNESCO-a. Običaji naši još žive, utkani su u narod koji ih živi. Krauss me zaintrigirao kada sam istraživao po muzejima u Požegi. Shvatio sam da je korijen spoznaje slavonskog etnosa i bećarca otkriven zahvaljujući njemu. Išao je toliko daleko da je napravio katalog gdje govori o putenosti, da se narod ne može gledati samo kroz ekonomiju i ratove. Kada su njegovi sinovi preuzeli njegovu dokumentaciju i dolazi pripajanje Austrije i ostalih dijelova Njemačkoj, sinovi bježe u Kaliforniju i sa sobom nose šest kovčega u kojim je ta dokumentacija o 2000 bećaraca. Kroz prekomorsku suradnju grad Pleternica možda stupi u kontakt s njima da vrate nešto nazad. Također, jedan samozatajan pisac Bošnjak Dragovački, tu iz Dragovaca, napisao je djelo Pomlađeni panjevi gdje spominje običaje i šijake. Kada govorim Šokci, ne baziram se samo na dio preko Orljave. Nekad u vrijeme Vojne krajine, graničari Šokci kretali su se od Lašvanske doline, od Bosne. U svojem etnosu, oblačenju i pjesmama ocrtavaju se na naš dio. Ali srce svega bilo je ovdje, išlo sve do Bunjevaca, Baške i dalje. Šokci su ostavili ovdje svoj pečat. Krauss je djelo Šijaci Vilima Korajca, koji je bio pisac, svećenik i satiričar, dao prevesti na njemački i neke druge jezike, tako da je javnost bila upoznata s time. Sve ima dublji temelj kroz te pisce.

- Kako ste došli na ideju i kako je zaživjela

- Ima već deset godina od toga. U razgovorima s Antonijom Jozić koja je uvijek voljela slušati ideje prezentirao sam joj kako sam o tome razmišljao. Moja ideja bećarca kao turističkog vodiča imala je namjeru da bi bio u Pleternici jer svih 38 naselja koja gravitiraju ovdje, da ne kažem Požega i druge, svi su dio Šokadije, da bi ovo bio centar u kojem bi svi koji dođu u Požešku dolinu dobili prvi dojam tog bećara. Taj bi centar bio prijamni centar gdje bi ljudi bili upoznati s tim bogatstvom. Vidjeti nošnje, običaje, muzejski dio, gastronomski dio, pa na kraju to i kanalizirati prema OPG-ovima, vinarijama i ostalima. Da budemo centar koji će dalje kanalizirati ljude . Kroz Terru Panonicu isto, ali da svi dobiju svoj dio kolača.

Kako je reagirala

- Na prvu svi na moje ideje čudno reagiraju. No, ovakav centar i ovakvu posebnost nemate nigdje u Hrvatskoj. Centar koji će reflektirati posebnost regije, Slavonije, sve stvari koje sam naveo. Nakon nekoliko godina krenula je priča radionice u kojoj sam sudjelovao i imao sam viziju kako bi to trebalo ići. Možda će ovo biti razlog zašto će neki mladi ostati. Ovo je u centru grada, to nije neka sporedna ulica.

-Jeste li ponosni

-Jesam. Taština je dio svakog čovjeka. Dobio sam nagradu za najboljeg vodiča, pišem za turističke zajednice, jedno vrijeme pisao sam i za televiziju. Zadovoljan sam što se Pleternica nije izgubila u povijesti, već ima svoj identitet. Ako bismo gledali kroz povijest, Pleternica je zbog ratova bila dosta uništena, ali kako bi Winston Churchill rekao, ”Priča mora biti poput haljine, dovoljno dugačka da pokrije temelje, a dovoljno kratka da bude zanimljiva. Zato skupljam priče, uređujem te sve to trebam objediniti u jedan priručnik da ocrtava ovaj kraj, ljude, povijest. Htio bih da taj vodič bude broš na slici Pleternice. Treba povezati gastronomsku priču, vinsku priču, etnološku priču, Terru Panonicu, te vjerujem da će to biti jedan od najboljih programa Hrvatske jer se oslanja na sve to. Na primjer Pleternica ima 38 arheoloških nalazišta, pet kulturnih destinacija. Kada sve to sjedinite s ovim draguljem, Muzejom bećarca, fantastična će priča biti. Za dolazak drugih turista trebaš imati smještaj. Kada se to napravi, moći će se ići na veće svjetske sajmove turizma. Ovo će biti savršena priča. Svi ti mladi ljudi, Marija i Jasna i njihovi timovi, pišu lijepe stranice pleterničke priče.