S Brankom Leist predsjednicom KUD-a Svilenka Buk razgovarali smo o nesvakidašnjem planu da svoje aktivnosti pokušaju oplemeniti na gospodarskom tržištu, ali se i podsjetiti kako je sve počelo.
- Mali dom kulture u Buku postao je posjećeni, zanimljiv i angažirani prostor Podsjetite kako je došlo do njegovog formiranja.
- Ideja se začela u našem kulturno-umjetničkom društvu. Probe smo održavali kod župnika u župnom dvoru, na nogometnom igralištu i u vatrogasnom domu, a ta mala zgrada s dvije prostorije je bila prazna i vapila je za sadržajem. Obratili smo se Gradu i PLINK-u te uz njihovu pomoć napisali projekt kako bi se zgrada obnovila i koristila KUD-u. Kolegica Kornelija Hel i ja razgovarali smo s curama iz KUD-a o mogućnostima da provedemo projekt interesantan, a vezan za tradiciju ovoga kraja. Tako smo došli na ideju tkanja.
Problem je bio jer nismo imali ništa, stan ili bilo što potrebno za tkanje. No, svejedno smo pokušali i napisali projekt. Dodali smo radionice izrade rukotvorina, pučko pjevanje, razne edukacije za članove udruga s područja i kazališne radionice. Prošli smo u i dobili oko 750 tisuća kuna! Radionice su se morale održavati kroz cijeli tjedan, a svi smo volonteri, što je dodatni izazov. Iako je iz projekta bilo nešto plaćeno, i dalje trebaš ljude koji će svakodnevno podržavati aktivnosti te redovito dolaziti. Tako da smo radili radionice od ponedjeljka do petka u popodnevnim satima. Prvo smo okupljali djecu, starije ,folkloraše...
Imali smo radionice tradicije, oblačenja, tradicionalnih frizura, ali najviše smo radili radionice vezova i tkanja. S novcem koji smo dobili obnovili smo naš Mali dom kulture koji je sada prekrasna zgrada u Resniku koja privlači pažnju.
- Koji su planovi
- Da se ide dalje. Projekt je završio 29. svibnja ove godine. Dobili smo prijedlog da pokrenemo gospodarsku djelatnost, ali bili smo malo skeptični u vezi toga. Međutim, imamo puno ručnih radova koje bi htjeli prezentirati, te prodati. Dođemo na štand i nudimo te radove za dobrovoljne priloge. Problem je što ljudi ne znaju da se to radi satima i da su potrebna posebna znanja, pa ti daju deset kuna, a ne možeš im reći da je to premalo. Pa smo došli na ideju da to prebacimo u gospodarsku djelatnost. Dokumentacija je u obradi. Imamo već pripremljenu određenu robu s kojom ćemo kad sve bude formalizirano izaći na tržište. Ono što ćemo mi ponuditi su rariteti i vjerujem da ćemo biti uspješni, ali nam je i daljnje primarno promicati kulturu i običaje.