Dr. Damir Sviben odlukom Gradskog vijeća grada Pleternice nagrađen je Nagradom grada Pleternice zbog svog nemjerljivog doprinosa proučavanju i publiciranju o povijesti grada.
-Što Vama znači nagrada Grada
-Priznanje za rad na povijesti Pleternice i drago mi je da je Pleternica prepoznala vrijednost moga rada i borbu da se očuva dio njezine povijesti. Sve što sam istraživao tijekom godina bit će objavljeno u knjizi koja će biti izdana zahvaljujući Gradskoj upravi. Mislim da će ta knjiga značiti jako puno za kraj jer donosi dosada nepoznate podatke i nepoznate stvari o ovome kraju. I drugi su autori opisivali povijest Pleternice, ali smatram da mnogo podataka i stvari koje su u ovoj knjizi opisane njima nije bilo dostupno i nisu mogli to objaviti. Nova knjiga znatno proširuje naša saznanja o pleterničkoj povijesti otprilike do 1945. Poslije toga nije rađena.
-Nalazimo se u Vašoj ordinaciji opće medicine, ali osobno Vas doživljavam kao povjesničara. Od kada počinje Vaš interes za povijest, kada ste i zbog čega počeli istraživati
-Interes za povijest počeo se javljati još u osnovnoj školi zahvaljujući jednoj nastavnici koja je imala znanja i znala je objasniti povijesne stvari i zainteresirati učenike za povijesna zbivanja, a prezivala se Zdjelar. Ona je bila ta koja je potaknula ljubav prema povijesti i ljubav prema stvarima koje su se u povijesti događale. Kasnije mi je povijest bila protuuteg medicini. U medicini imam objavljenih gotovo četrdeset članaka i kojekakvih djela po kongresima, simpozijima, knjigama i slično. Imao sam lijepu karijeru što se tiče politike medicine, donošenja odluka za politiku medicine, pogotovo za izvanbolničke službe, bio sam u upravnom vijeću Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje skoro osam godina. I to istraživanje povijesti služilo mi je kao protuuteg da se opustim od svog svakodnevnog posla i svega što medicina nosi, više sam se tome posvećivao kao entuzijast tražeći rasterećenje od poslova i težine svoje zahtjevne struke. Zahvaljujući nastojanju Franje Novaka i gradonačelnice, danas županice Antonije Jozić, pokušao sam ono što sam u povijesti otkrio prenijeti drugima kako bi se sačuvalo. Održali smo seriju predavanja prije dvije godine i trebali smo nastaviti no, nažalost, održali smo samo dva vrlo prihvaćena i posjećena predavanja. Kasnije nas je korona spriječila. Kako se predavanja nisu mogla nastaviti, odlučio sam napisati knjigu o povijesti Pleternice koja je završena i u grafičkoj je obradi. Očekujem da će za mjesec, dva ugledati svjetlo dana. Ta knjiga sadrži osam poglavlja, ima oko petsto stranica s velikim brojem nepoznatih podataka o Pleternici. Dao sam jednom kolegi da ju pročita i rekao je da jednom u 150 godina takvo štivo dolazi na svijet. Rekao je da je to u razini Julija Kempfa, čak i iznad toga.
-U Vašem radu o povijesti Pleternica je u fokusu
-Ne, mene zanima povijest, bez obzira kojeg naroda i kojeg dijela svijeta. Ali pleternička je povijest zato što tu živim i zato što su suvremene metode pristupa povijesnoj građi daleko veće i šire nego što su bile dostupne prijašnjim istraživačima. S obzirom na dostupnost arhivske građe putem interneta, moguće je otkriti mnogo podataka koji dosadašnjim istraživačima nisu bili dostupni. Moja knjiga predstavlja skok upravo zbog tehnološkog napretka. Sad smo uspjeli napraviti bazu, priliku za nove istraživače koji će doći poslije mene.
-Rekli ste da obrađujete povijesno gradivo do 1945., a od kada
-Od prapovijesti, od prvih nađenih tragova ljudi u ovome kraju, od kamenog doba, od prvih znakova naseljavanja, dokaza da su ljudi bili ovdje. Ima lijepih stvari, na primjer, pokojni župnik Josip Kunkera opisao da je naš također pokojni župnik Ljudevit Petrak negdje oko 1965. tu na našem prilazu našao kameni prikaz životinje koji nigdje ne postoji, radi se o izumrloj vrsti životinje. Gdje se taj primjerak sada nalazi, gdje se nalazi taj kamen, nepoznato je, ali on je to dokumentirao.