Najprije ćemo baš o publici. Bilo je to nešto što u Požegi još nije viđeno. Razmažena publika rijetko dolazi u dvoranu, posebno na žensku košarku, ali u gradu je napravljena neviđena euforija, baš onakva kakvu su ove cure i zaslužile. Kada se Grabrik i napuni, uglavnom je riječ o Božićnom turniru kada su gledatelji uvijek podijeljeni i rijetko kada se dogodi nekakvo navijanja, a ovo večeras je bilo neviđeno. Svaki poen Plamenih izazivao je pravu erupciju oduševljenja, prvi put smo i vidjeli i čuli da je dvorana zapravo vrlo akustična. Više od 1000 gledatelja bilo je na tribinama i zdušno je bodrilo djevojke u Žutom, na kraju ih nagradilo velikim aplauzom kao i gošće iz Dubrovnika koje su na kraju mora se reći zasluženo pobijedile i obranile naslov prvaka.

Od samog početka Ragusa je imala vodstvo, ovaj put ga je i sačuvala iako je bilo perioda kada se činilo da se Plamene ponovno mogu vratiti iz ponora. Ponovno crna rupa, ovaj put napadačka u trećoj četvrtini kada punih 7 minuta Plamene nisu postigle ni poena, slično je bilo i u prvoj domaćoj utakmici. U konačnici +8 za Ragusu, Gosparke čeka besana noć puna pjesme i veselja na putu do Dubrovnika. Njima čestitke, ali jednako kao i one pobjednice su i Plamene. 1000 gledatelja, ovacije, navijanje, onaj povratak od 0:2 do 2:2, sve pobjede, 50 (pedeset!) odigranih utakmica u sezoni zaslužuju samo naklon!

Ja sam davno rekao da mi možda nekad možemo pobijediti bez playa, ali ne stalno. Mi smo njih dva puta pobijedili kad je Kešeljević igrala, danas bez nje nismo mogli, ne ide to u kontinuitetu bez nje. Ako ste primijetili isti smo problem imali i u polufinalu Kupa, La Mama ima problem kad je u dvorani više od 200 ljudi, danas kad smo počeli stizati rezultat, došli na -11 ponovno je počela sa nesuvislim završecima akcija. U svlačionici smo konstatirali da imamo previše igračica koje nikada nisu igrale pred ovakvim auditorijem, ja to ne zamjeram curama, ali jednostavno u nekim trenucima ih je to ponijelo iako smo mi tražili mirnu igru. Jednostavno je Ragusa bila bolja danas i ja im čestitam poručio je Vladimir Englman.

Nije Požega dobila prvakinje države, ali je dobila ekipu koja je svima pokazala da se može i iz male Požege raditi velike rezultate, da rad i odricanje, da vjera donosi rezultat.

Što se same igre tiče Plamene je izdao šut, jednostavno ništa nije ulazilo, na kraju samo jedna jedina trica, previše grešaka što su gošće maksimalno koristile i na kraju imale čak 11 ukradenih lopti više, dakako, Plamene 26 a Ragusa 16 grešaka. Izostala je i luda utakmica La Mame i Jelene Ivezić, danas je prednjačila Emilija Podrug, ali protiv ekipe u kojoj su reprezentativke Ana Vrsaljko, u kojoj je sjajna Karmen Miloglav, u kojoj je Iva Todorić One to kažnjavaju!

Ponosan sam na cure, na cijelu ovu sezonu što su odradile. Morate znati da smo mi odradili 20 utakmica više od Raguse, 20 utakmica u WABI koje su nam donijele i dobrih stvari, tamo smo imali jake protivnike kroz što smo izgradili stabilnost, neke utakmice u prvenstvu smo dobili baš zbog tih utakmica u regionalnoj ligi. Nažalost ovo je od strane HKS-a nehumano, da dvije najudaljenije sredine svaka tri dana igraju utakmicu. Nakon prošle utakmice u Požegi Jelenu je mama vadila iz auta, Laura nam je jučer izašla iz bolnice, iscrpljene su do krajnjih granica i stvarno ne vidim smisao ovakvog ritma. Bez obzira na ovaj poraz mi smo napravili veliki posao ove sezone, ne samo u Požegi nego i u Hrvatskoj, odavno se finale nije igralo na pet utakmica, odavno nije bilo ovakve posjete i interesa za žensku košarku, mi imamo sve više djevojčica u školi košarke i to je naša pobjeda! dodaje Englman.

I ne treba pretjerano analizirati, jednostavno je protivnik bio bolji, čestitke njima, Plamenima dobar i kvalitetan odmor i slaganje nove ekipe. Ženska košarka u gradu je oživjela, broj djevojčica na treninzima je rapidno porastao i to je uz onaj veliki pljesak na kraju velika pobjeda ove ekipe i Vladimira Englmana!

Hvala i vama medijima, stvarno ste odradili dobar posao i animirali ljude, a njima stvarno veliko hvala na dolasku u ovolikom broju i velikoj podršci. 1999. godine u Požegi je Hrvatska igrala protiv Srbije i tada je dvorana bila puna i evo sada. Doista smo nešto u napravili u našem gradu, atmosfera je bila izvrsna, prava košarkaška zaključio je Englman za Sportalo.