Nakon duge i plodne karijere, napustio nas je Milan Ivkošić, jedan od najistaknutijih hrvatskih novinara i kolumnista. Njegove oštroumne i angažirane kolumne u Večernjem listu desetljećima su oblikovale javno mnijenje, poticale rasprave i ostavljale dubok trag na domaćoj medijskoj sceni.

Rođen 23. srpnja 1947. u Zmijavcima kraj Imotskog, u katoličkoj obitelji, Ivkošić je novinarski put započeo početkom 1970-ih u Tjednom listu omladine (TLO), nakon što je 1975. diplomirao filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Već u ranim tekstovima pokazao je hrabrost i jasnoću stava koje su ga pratili kroz cijelu karijeru.

Godine 1978. pridružio se redakciji Večernjeg lista, u kojem je ostavio neizbrisiv trag. Kroz desetljeća rada prošao je niz ključnih uloga, bio je zamjenik glavnog urednika (1990.), urednik kulturne rubrike (1993.–1995.) i pokretač tjednog priloga Kulturni obzor. Uz novinski rad, isticao se i u drugim medijima: pisao je kolumne o književnosti u Startu i Svijetu, kao i tekstove o jeziku i radiju u Studiju.

Ivkošić je surađivao i s brojnim drugim publikacijama poput Hrvatskog prava i Hrvatskog obzora, a kroz sve svoje uloge ostao je vjeran analitičkom i principijelnom pristupu. Svoja razmišljanja o politici, jeziku i kulturi sažeo je u više knjiga koje svjedoče o vremenu i vrijednostima koje je zastupao, među njima su "Rodoljubna zanovijetanja" (1992.), "Nova rodoljubna zanovijetanja" (1994.), "Podanici s Griča i Pantovčaka" (2013.) te "Opet ti Hercegovci" (2006.), koju je objavio sa Zdenkom Ćosićem.

Za svoj doprinos novinarstvu i kulturi 1995. godine odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića.

Napustio nas je kolumnist koji se nije bojao izreći svoje stavove, a činjenica je i da je svojim tekstovima dijelio javnost. Sve u svemu, Ivkošić je definitivno dio jedne ere hrvatskog novinarstva koji će zasigurno nedostajati pluralizmu društva.