Zapravo, odgovori će vrlo vjerojatno zvučati tako da ćete steći dojam da je Vukovar neki muzejski izložbeni primjerak. Međutim ako to pitanje postavite nama Vukovarcima mi ćemo odgovoriti malo jednostavnije: „Vukovar je dom”.

Ivana Mujkić

I ja ga ponekad gledam ovim drugim očima, posebice u danima koji su pred nama, ali ostalih dana u godini promatram ga kao dio sebe, kao grad u kojem sam rasla, proživjela najljepše školske uspomene, pronašla najdraže prijatelje, osnovala obitelj i dobila djecu - neke nove male Vukovarce kojima je ovaj grad dom i koji će ovdje stvarati prva prijateljstva, doživjeti prve ljubavi, graditi ovaj grad nekim svojim idejama, entuzijazmom i najvažnije od svega ljubavlju. I zato mi je važno da svi oni kojima nije dom znaju da iako je imao tešku prošlost, Vukovar danas živi kao i svi drugi gradovi u Hrvatskoj. Ima iste probleme, ali isto tako pruža nam sve ono što jedan grad može i treba pružiti

Vukovar je siguran i miran grad, bez obzira što ga u medijima prikazuju potpuno suprotno.

Vukovar je grad sporta.

Vukovar je grad bogate kulturne baštine koja privlači turiste iz cijelog svijeta.

Vukovar su Dunav i Ada u ljetnim mjesecima.

Vukovar su predivni parkovi, Vuka i Adica.

Vukovar su oslikane zgrade i šetnice.

Vukovar je sve ono što vidim i osjećam dok šetam njegovim ulicama i susrećem njegove ljude. Prijatelje, poznanike

Meni je Vukovar sve ono što je vama Zagreb, Split, Varaždin, Dubrovnik ili bilo koji drugi grad. Borimo se sa sličnim problemima, imamo slične brige ali i slične radosti.

Pišem ovaj tekst jer me najviše od svega boli kad u ovim danima netko na nas Vukovarce gleda sažaljivo i kad nas nakon svega nazivaju „grad slučaj” ili pak kada kažu da je to grad u kojem još uvijek prije svega dominira mržnja. I najčešće to odgovorno tvrde kojekakvi kolumnisti koji su u Vukovaru bili jednom ili možda niti jednom. Mržnja je stvar izbora ovisi o karakteru svakog pojedinca i nikada nije i ne može biti kolektivna karakteristika. Zapravo, ako ćete pošteno sagledati Vukovar, shvatit ćete da je to vjerojatno najtolerantniji grad u RH, jer nakon svega što se ovdje dogodilo prije 32 godine ljudi su uspjeli pronaći mir i iznaći snage za suživot. Je li taj suživot savršen Naravno da nije. Mislite li da je lako nekome tko još uvijek traži svoju djecu ili roditelje hodati gradom i u svakom prolazniku tražiti potencijalnog krivca ili nekoga tko možda nešto zna a šuti. Ali svejedno i ti ljudi žive u Vukovaru i poprilično su tihi u svojoj boli i patnji. Zato su zaslužili da se divimo njihovoj toleranciji i snazi, a ne da im pripisujemo mržnju. Sigurno će trebati još puno vremena da rane zacijele, da djeca krenu u zajedničke škole i da neki prihvate da je Vukovar Hrvatska, ali usprkos tome mi ovdje živimo svaki dan! Radimo, školujemo se, izlazimo, družimo se, bavimo se sportom, odlazimo na predstave ili u kino, ljeti se kupamo na Adi, zimi se sanjkamo u Adicijednostavno živimo!

I zato je najbolje da se za suživot u Vukovaru pobrinemo mi Vukovarci koji smo tu, bez svih ovih „dobronamjernih” Pupovaca, ministara, premijera i ostalih. Oni dođu na jedan dan, donesu nemir i odua mi ostajemo i trudimo se istovremeno čuvati istinu o prošlosti, boriti se sa svim akrualnim problemima i navjažnije od svega - razmišljati o budućnosti koju gradimo za našu djecu.

I nakon svega toga svejedno opet nađemo način da živimo u miru jer Vukovar je jednostavno naš dom!!

OVO JE TEKST S FB-profila IVANE MUJKIć, direktorice Vukovarske gospodarske zone, i predsjednice Domovinskog pokreta u Vukovaru