Skupa ovisnost o privatnom sektoru

Iz tjedna u tjedan raspetljava se priča o odnosu države i privatne poliklinike Medikol, osobito kada je riječ o korištenju PET/CT uređaja, ključnih za dijagnostiku malignih bolesti.

U fokusu je podatak da država godišnje izdvaja oko 20 milijuna eura za usluge privatnika, iako bi pojedinačni uređaj mogla kupiti za manje od tri milijuna eura. Uz to, problem predstavlja i ciklotron – postrojenje za proizvodnju radiofarmaka, bez kojih ti uređaji ne mogu raditi.

Kako navodi Vlado Urkalo u Slobodnoj Dalmaciji u Hrvatskoj postoji samo jedan ciklotron, na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, no njime upravlja privatni partner. Tvrtka Ruđer Medikol Ciklotron opskrbljuje tržište, ali i dalje postoje paradoksi – poput činjenice da KBC Zagreb radiofarmake nabavlja iz Austrije jer su jeftiniji. Vlasnici Medikola su bračni par Ivan i Ivanka Rajković.

Ivan i Ivanka Rajković

Pokušaj prekida monopola

Bivši ministar zdravstva Milan Kujundžić još je 2019. godine pokušao promijeniti model.

Milan Kujundžić

Analize su pokazale da bi država za oko osam milijuna eura mogla nabaviti četiri PET/CT uređaja, dok je u isto vrijeme privatniku plaćala gotovo isti iznos svake godine.

Kujundžić je tada javno govorio o pritiscima i najavio razbijanje monopola. Nedugo potom smijenjen je s ministarske pozicije.

Navodne prijetnje i pritisci

Na cijeli slučaj ponovno je upozorila Ivana Kekin, tvrdeći da su uz financijske nelogičnosti postojali i ozbiljni pritisci.

Prema izvorima bliskim bivšem ministru, nakon što je odbio produžiti ugovor s Medikolom i pokrenuo nabavu državnih uređaja, uslijedili su telefonski pozivi s upozorenjima. Navodno mu je čak ponuđeno da sam odredi iznos mita kako bi odustao.

Situacija je, prema tim tvrdnjama, kulminirala prijetnjom smrću u bolnici, gdje mu je nepoznati muškarac zaprijetio zbog pokušaja da promijeni postojeći sustav.

Institucije bez odgovora

Unatoč ozbiljnim optužbama, službene institucije nemaju evidentiran slučaj.

Policija tvrdi da nije zaprimila prijavu, dok državno odvjetništvo navodi da nikada nije imalo predmet vezan uz prijetnje tadašnjem ministru.

Takav nesrazmjer između tvrdnji i službenih podataka otvara dodatna pitanja o funkcioniranju sustava.

Tko koči promjene?

Ostaje niz neodgovorenih pitanja – ako je prijetnja prijavljena, gdje je zapelo? Zašto institucije nemaju trag? I tko ima interes da model u kojem država skupo plaća privatne usluge ostane nepromijenjen?

Slučaj Medikol tako prerasta iz zdravstvene teme u priču o utjecaju, novcu i mogućim pritiscima u samom vrhu sustava.