Slavonski Brod noćas diše sporije nego inače. U hladnoj jesenskoj noći, pod žutim svjetlima uličnih lampi, grad je zasvijetlio u znak sjećanja — i poštovanja. Duž cijele Vukovarske ulice, od spomenika do spomenika, Brođani su upalili svijeće za žrtve Domovinskog rata, pripremajući se za sutrašnju obljetnicu pada Vukovara, grada-heroja.

Na travnjaku, među mokrim lišćem koje se ljeskalo na tlu, pojavila su se dva snažna simbola — dva tiha svjetlosna vapaja prema prošlosti. Prvi, oblikovan u siluetu Eiffelovog tornja, blistao je kao izraz zahvalnosti građana Slavonskog Broda Jeanu-Michelu Nicolieru. Francuzu koji je došao u Hrvatsku kao dragovoljac, borio se na Sajmištu, odveden je i ubijen na Ovčari. Njegova žrtva, njegova mladost i njegova hrabrost zauvijek su utkane u hrvatsku priču o slobodi.

Uz toranj, jednako moćno, u svjetlu svijeća dizao se i prepoznatljiv obris vukovarskog vodotornja — simbola otpora, nade i boli. U tišini, bez govora, bez glazbe, bez pompe, ljudi su se zaustavljali, gledali i šutjeli. Nekad je šutnja najglasnija.

Ovaj svjetlosni čin bio je i poruka Lyliane Fournier, majci koja je odlučila svoga sina — stranca po rođenju, ali Hrvata po izboru — sahraniti na vukovarskom groblju, uz ostale branitelje. Majci koja je, unatoč vlastitoj boli, rekla da njezin Jean-Michel “nije samo njezin, nego i Hrvatske”.

U Slavonskom Brodu bez velikih velikih riječi. Samo svijeće.
I zbog toga je poruka  još snažnija.

Dvije fotografije paljenja svijeća i odavanja počasti Vukovarskim žrtvama dobili smi i iz Općine Klakar, točnije, iz Ruščice, pa i njih objavljujemo u fotogaleriji.