Kad se jednog dana bude pisala povijest vukovarskih besmislica, marina na Dunavu ući će u lokalni muzej politički propalih projekata kao školski primjer kako se u Hrvatskoj može nekažnjeno baciti 1,3 milijuna eura javnog novca — i pritom se još predstavljati kao vizija.

Dokumenti jasno pokazuju: gradonačelnik Ivan Penava znao je da Hrvatske vode već posjeduju građevinsku dozvolu za golemu obaloutvrdu, znao je da će se marina zbog toga morati ukloniti i znao je da projekt nema nikakvog smisla.

Pa ipak, potpisivalo se, otvaralo, rezale su se vrpce, a milijuni su curili kao Dunav u proljeće.

Znalo se sve — ali se svejedno gradilo

Prema dostupnim dokumentima, Penava je bio upoznat s činjenicom da se marina nalazi na lokaciji koja je od početka bila neupotrebljiva s obzirom na planirani projekt obaloutvrde. Ipak, investicija je gurana naprijed, kao da se ključni podaci ne odnose na stvarni život i stvarni proračun.

U uređenim državama ovo bi značilo trenutačno aktiviranje mehanizama odgovornosti. U Hrvatskoj — nastavak glume da je sve u redu.

U pravnoj državi ovo bi bili optužni prijedlozi

Da je Hrvatska pravna država, na stolu bi već stajale optužnice za nesavjesno poslovanje, štetu proračunu, zlouporabu položaja, ignoriranje javnih dokumenata i gotovo komično upravljanje javnom imovinom.

No nije.

Pa je tako skupa, besmislena marina najprije izgrađena, zatim uklonjena, a na kraju opet plaćena — ovaj put s dodatnih 1,5 milijuna eura za premještanje — dok se „pravi posao“ od 57 milijuna eura uredno financira iz EU fondova.

U normalnoj zemlji — skandal desetljeća. U Hrvatskoj — karijerni plus.

U svakoj normalnoj zemlji ovo bi bio skandal desetljeća.
U Hrvatskoj je to — napredovanje u karijeri.

Tko zna: možda će sljedeći ovakav projekt donijeti i ministarsku fotelju.
Uostalom, zašto stati na jednoj bačenoj marini, kad se može graditi tradiciji.