Nije riječ samo o sezonskim radnicima u turizmu, već ih je sve više koji rade u trgovinama, pekarama, bolnicama, gradilištima. Dok neki štede da bi se preselili u neku drugu europsku zemlju ili da se vrate kući, neki planiraju dulje ostati u Hrvatskoj. Neki od njih su zaHRT-ovu emisiju Labirint su ispričali svoje priče.

”Kad sam došao iz Indije u Hrvatsku, platio sam 6.000 eura za radnu dozvolu. Dakle, imam kredit. Sada šaljem novac svojoj majci. Oni će otplatiti kredite, govori Indijac Sandeep Dsouza.

Niroy Pokhrel iz Nepala u Hrvatsku je došao prošle godine i radi u samoborskoj građevinskoj tvrtki s još 10 sunarodnjaka. Kako bi došao u Hrvatsku, morao je dignuti kredit od 7.000 eura.

Založila zlato da bi došla u Hrvatsku

Jedna od onih koja je sreću potražila u Hrvatskoj je i Nazrin Timmapur, samohrana majka s troje djece. U Hrvatsku je došla prije šest godina, a kako je tada bila bez prihoda, založila je svoje zlato.

”Založila sam zlato u banku. Uzela sam kredit od banke i dala taj novac agentu i nakon što sam došla ovdje. Šest mjeseci sam svaki mjesec slala novac banci i pokrila dug, priča Nazrin.

Svaki mjesec šalje svoju plaću kući jer je u Indiji ostaviladvoje djece kojima plaća školovanje. ”Svaki mjesec njima šaljem svoju plaću, a ovdje trošimo plaću moje kćeri, otkriva Nazrin.

Kaže kako o sebi na razmišlja, posebno sad kad je kći s njom i zajedno rade. Živi jako skromno u jednoj privatnoj kući, a s jednomplaćom mora platiti i stan i hranu.

”I hranu, da. Da, i kupnju, možda 100 ili 200 eura ostane za nas. To je dovoljno za nas jer smo zajedno, dvije osobe, ja i moja kći. Ona ne jede mnogo. Takav je život. Moramo izdržati, poručila je Nazrin.

Svakog dana ustaje u četiri sata

Najviše joj nedostaju djeca. Nakon što je neko vrijeme radila u Hrvatskoj, otišla je u Kuvajt gdje je radila kao dadilja, da bi se na kraju opet vratila u Hrvatsku.

Radi u tvrtki za proizvodnju rajčica i svakog dana se ustaje u četiri sata. Kaže kako sve radi za svoju obitelj.

Njezina kći Muskan Timmapur Hrvatsku ne vidi samo kao mjesto zarade, za nju je Hrvatska nešto puno više.

”U Indiji imamo previše ograničenja i pravila jer žene ne mogu izlaziti, djevojke ne mogu razgovarati s dečkima i ne mogu ništa učiniti same. U Hrvatskoj imam slobodu i mogu raditi bilo što, razgovarati s nekim dečkima ili negdje ići, uživati, kao prijatelj, razgovarati, ići bilo gdje. Sloboda je kad mogu provoditi svoje vrijeme kako želim, ističe Muskan koja kaže da ostaje u Hrvatskoj.

”Mogu dovesti i svoju sestru i ona može učiti ovdje. Da obje živimo ovdje. Nakon toga mogu zvati brata i on može učiti ili nešto raditi ovdje. Oni mogu učiniti bilo što. Ja nisam studirala ništa. Ali oni studiraju. Moraju biti nešto u životu. I sve to jer moramo spriječiti mamu da dalje radi. Sad se možda mora odmoriti. Radit ćemo umjesto nje, poručila je Muskan.

Ovo je moj san

U Hrvatskoj žele ostati i Filipinci Jaypee Jagorin i njegova majka Jean Cortes.

”Pa, to je to. Ovo je moj san. Prijavio sam se jer je plaća visoka, eto zašto. Onda sam vidio ljude ovdje. Dobri, prijateljski nastrojeni. Ne znam, možda ću tražiti boravište ovdje zbog moje kćeri. Ovdje je rođena. U Hrvatskoj, priča Jaypee koji isto kaže da bi želio da mukći živi u Hrvatskoj.

”Jer znate, isto je na Filipinima kao i ovdje, ali velika plaća. 800 eura je moja plaća, ponekad pošaljem 300 eura na Filipine, kaže Jaypee i dodaje da je 500 eura dovoljno za njegovu malu obitelj.

Filipinac Melchor Lundag rekao je kako Filipinci žive od riže, a Hrvatsku smatra mirnom zemljom. ”Ovdje sam samo zbog moje obitelji, tako da 70 posto svoje plaće šaljem njima, rekao je.

>> Radnici iz trećih zemalja bi uskoro u Hrvatsku mogli useliti i bez da imaju ugovoren posao