Nakon stravične tragedije u Osnovnoj školi Prečko u prosincu prošle godine rekao sam otvoreno: društvene mreže su zlo. Ne metaforički, ne uvijeno, nego doslovno – jedan od najopasnijih socijalnih eksperimenata kojima svakodnevno izlažemo vlastitu djecu.

Deset mjeseci kasnije, gledam kako neki naši politički akteri iznenada doživljavaju prosvjetljenje. Kao da su, eto, baš sada otkrili ono o čemu stručnjaci upozoravaju već godinama. Među tim “tek probuđenima”, kako to duhovito primjećuje kolegica Helena Mostarkić Gobbo u svojoj najnovijoj kolumni na portalu Narod.hr, posebno se istaknula – Ivana Kekin.

Moja bivša kolegica po struci, danas saborska zastupnica, odjednom je postala glasna kritičarka digitalizacije i zagovornica zaštite mentalnog zdravlja djece. Ne bi to bilo ništa sporno – dapače, pohvalio bih svaki takav iskorak – da nije riječ o temi koju je ignorirala sve dok se u Saboru nije otvorio zgodan politički prostor. Naime, tek nakon inicijative Marije Selak Raspudić o zabrani mobitela u školama, Ivana je odlučila “progovoriti”.

I jučer u emisiji Otvoreno vrlo ozbiljno izjavljuje:

“Sama zabrana mobitela u školama nije dovoljna. Digitalizacija je glavni uzrok porasta mentalnih poremećaja kod djece i mladih, što potvrđuju brojna istraživanja širom Zapada.”

Sve bi to bilo lijepo i za pljesak – da upravo ista ta tema nije bila povod jednoj od sjednica saborskih odbora prije tri godine, sjednici koju je, pogodite tko, Ivana tada odlučila bojkotirati.

No, čemu sada kopati po arhivi? Čemu spominjati lanjski snijeg? Važno je, kažu, da se čovjek napokon probudi. A ako je to buđenje – makar i zakašnjelo – na dobrobit djece i mladih, onda ću prvi reći: dobro jutro, Ivana.