Zastupnici koje je nužda natjerala u saborski toalet, kafić ili gdje su već bili dok se glasovalo o vojnoj misiji EU radi pomoći Ukrajini, na taj način nisu smjestili Andreju Plenkoviću, već smjestili ukrajinskom narodu koji brani svoje domove. U dobroj mjeri su se identificirali s politikom Zorana Milanovića po pitanju Ukrajine. I radikalna desnica i radikalna ljevica. Kakva nacionalna unisonost i idila.

Stavi li se ovaj svojevrsni veto u kontekst dosadašnjih izjava Zorana Milanovića na temu ruske invazije na Ukrajinu, onda se i hrvatski saveznici u EU-u i NATO-u i sve slobodoljubive države koje su stale na stranu napadnute Ukrajine imaju razloga ozbiljno zapitati koji je pravi stav Hrvatske

Drugim riječima, je li i Hrvatska, koja i sama pamti iskustvo agresije iz neposrednog susjedstva, danas iskreno na strani država koje nedvosmisleno osuđuju agresiju na jednu suverenu zemlju Ili kalkulira, zaboravljajući da je i sama bila u sličnoj situaciji.

Uostalom, podsjetimo se...

"Ukrajini nije mjesto u NATO-u. Kada je Ukrajina mijenjala vlast, onda je taj pokret, koji je bio sve prije nego demokratski, to je bio puč u kojemu je ubijeno 50 ljudi. Priča je bila sljedeća - Ukrajina ide na zapad, s Rusijom nema što tražiti, u EU-u će joj biti med i mlijeko. Ukrajina je još uvijek jedna od najkorumpiranijih zemalja, EU Ukrajini nije dala ništa"

Ono što upada u oči kod ovog nasumičnog "best of" izbora Milanovićevih izjava na temu rata u Ukrajini je to da se stavovi predsjednika nerijetko preklapaju s propagandnom mašinerijom Kremlja. Od kritika na račun Ukrajine kakve koriste i Putinovi propagandisti, pa do protivljenja širenju NATO-a. Ako je i zbog prepucavanja s HDZ-om, previše je!

Iako je predsjednik svoje stavove znao pravdati, primjerice, svojom velikom brigom za stanje u BiH općenito, ta se vjerodostojnost topi poput sladoleda na suncu ako znamo da je Milanović istodobno u jako dobrim odnosima s Miloradom Dodikom, koji se u susjednoj državi već duže vrijeme pokazuje kao sve samo ne kohezivni čimbenik.

Isto tako, protivljenje širenje NATO-u, tobože zbog interesa Hrvata u BiH, u trenutku kad je cijeli demokratski zapad na toj liniji, a protivi se samo službena Moskva, koja se otvoreno nada podjelama među državama koje podupiru Ukrajinu, također je vanjskopolitički autogol. U najmanju ruku pogrešan tajming kojeg Švedska i Finska, ali i druge članice NATO-a, sigurno neće gledati sa simpatijama. A Hrvati u BiH od toga sasvim sigurno neće imati baš nikakve koristi niti će se baš zbog takvog ultimatuma mijenjati izborni zakon u BiH.

Netko kome je stalo do vlastitog demokratskog imidža bi se, ako ništa, dobro zamislio nad činjenicom da ga je - baš kao i Dodik zbog Srebrenice - zbog istupa na temu rata u Ukrajini hvalio i bivši predsjednik i premijer Rusije Dmitrij Medvedev, a ruski mediji su prenosili njegove izjave kao, eto, rijedak primjer "glasa razuma" i s ove strane ukrajinske bojišnice.

Posljednji put u većem broju prije nekih mjesec dana, kad se usprotivio samoj ideji o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, a citirali su ga i prije početka invazije, kada je, komentirajući napetosti između Rusije i Ukrajine, kazao kako "mi s tim nećemo imati ništa i nemamo ništa".

Nikad nije objasnio niti zašto mu je svojedobno, dok je bio premijer koalicijske lijeve vlade, pristao na dolazak ukrajinskih ranjenika u Zagreb. Bilo je to u studenome 2014. godine... Tada to, očito, nije gledao kao "upetljavanje Hrvatske više nego što treba".

Inače, Milanović je nedavno u Varaždinu izgovorio i jednu rečenicu koja je većini medija prošla ispod radara. Komentirajući dva ispraćaja kontingenta hrvatskih vojnika, predsjednik ja kazao i sljedeće: "Imam đon obraz i meni nikada nije neugodno, ali mislim da sam na pravoj strani povijesti".

Valjda da bi potvrdio da je "na pravoj strani", Milanović se redovito deklarira i kao antifašist. A u čemu bi se nečiji antifašizam u 2022. godini trebao manifestirati nego u što konkretnijoj pomoći napadnutoj državi Nikakvi neonacisti u redovima Azova ili nedvojbene manjkavosti u samom demokratskom sustavu Ukrajine pritom ne mogu biti izgovor za otvorenu invaziju, masovne napade na civile i teror nad milijunima nevinih ljudi koji će provesti zimu bez struje i redovne opskrbe vodom...

Ustvari, ipak ima izgovora! U slučaju da ste salonski antifašist. Ili da je vaš antifašizam samo floskula.