Svima svojim suborcima, istinskim herojima i vječnim prijateljima, želim sretan Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske. Ovo nije samo dan sjećanja, već dan ponosa, časti i dubokog poštovanja prema onima koji su bez oklijevanja stali u obranu naše Domovine kada joj je bilo najteže. Božji blagoslov neka bude nad svima koji su svoje živote utkali u temelje naše slobode, u ovu zemlju koju danas mnogi uzimaju zdravo za gotovo.

Ovo je dan kada se ne slavi moć oružja, nego snaga srca, jedinstvo naroda i spremnost na žrtvu za nešto veće od sebe – za obitelj, dom i domovinu. Branitelji nisu tražili ništa zauzvrat, a dali su sve. Mnogi od njih više nisu s nama, ali žive u svakom djeliću naše slobode.

Nažalost, ne možemo zatvoriti oči pred stvarnošću današnjice. Na ovakve svete dane, kada bi trebalo vladati dostojanstvo i tišina zahvalnosti, sve češće gledamo parade političkog licemjerja. Lica koja nikada nisu poznavala rovove ni tjeskobu bojišnice, ali redovno dolaze na domjenke, fotografiraju se uz branitelje koje inače ignoriraju i hrane se na račun njihove žrtve. Njihove riječi o „zahvalnosti“ su prazne i mehaničke – izgovarane s istim izrazima kao i na bilo kojoj korporativnoj proslavi.

Poruka njima: ostavite se ovih svetih datuma. Nemate veze s njima, niti s vrijednostima koje oni predstavljaju. Imate svojih domjenaka i svečanosti, ostavite nama ono što smo krvavo stekli i što poštujemo iz srca, a ne iz političke računice.

Danas se prisjećamo i Dana državnosti, simbola početka naše borbe za suverenost. Ne smijemo dopustiti da nam ove datume pretvore u prazne fraze i izlizane protokole. Neka Dan Oružanih snaga i Dan državnosti budu dani kada se iskreno gleda prema nebu – za one kojih više nema – i prema savjesti – za one koji su još uvijek među nama.