USKOK je u Hajduku.

Nije razvalio vrata Poljuda, nije ušao pod rotirkama i nije pred televizijskim kamerama iznosio kutije s dokumentima. Ali provodi izvide, zatražio je dokumentaciju HNK Hajduka i sada provjerava navode iz kaznene prijave.

To više nije medijska spekulacija. Potvrdio je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić:

– U konkretnom slučaju to je HNK Hajduk, zatražili smo neku dokumentaciju, provjerit ćemo, vidjet ćemo.

Jedna kratka rečenica bila je dovoljna da sruši obrambeni zid koji je Hajduk podigao 9. srpnja. Klub je tada objavio kako su medijski navodi „u potpunosti izmišljeni i neistiniti“ te ustvrdio da nijedno državno tijelo, uključujući USKOK, nije provodilo istragu niti bilo kakvo službeno postupanje.

Sada znamo da je dokumentacija bila zatražena i dostavljena.

Pa tko je onda govorio istinu?

Bilić je znao ili nije znao – obje su mogućnosti porazne

Predsjednik Uprave Ivan Bilić ne može se sakriti iza pravničkog cjepidlačenja o razlici između istrage, izvida, ulaska, upada i dostavljanja dokumentacije.

Možda istražitelji nisu osobno došli na Poljud, ali je državno odvjetništvo službeno zatražilo dokumentaciju. Klub ju je morao pripremiti i dostaviti. To je postupanje državnog tijela prema Hajduku, kako god ga klupski komunikacijski stručnjaci pokušali zapakirati.

Ako je Bilić znao da je dokumentacija zatražena, a dopustio je objavu demantija kojim se javnost uvjeravalo da se ništa ne događa, tada je svjesno sudjelovao u obmanjivanju navijača.

Ako nije znao, onda je još gore. To bi značilo da predsjednik Uprave ne zna da državno odvjetništvo od kluba kojim upravlja traži financijsku i drugu dokumentaciju.

U prvom slučaju izgubio je vjerodostojnost. U drugom je pokazao da ne kontrolira klub.

U oba slučaja ostavka nije pretjeran zahtjev, nego pitanje odgovornosti.

Pavasović brani klub, ali tko će provjeriti njegov dolazak?

Predsjednik Nadzornog odbora Ljubo Pavasović Visković sada uvjerava javnost da nema razloga za zabrinutost. Kaže da državno odvjetništvo mora provjeriti svaku prijavu, „koliko god ona bila besmislena“, te kritičare unaprijed dijeli na one koji klubu ne žele dobro i „korisne budale“.

Previše bahato za čovjeka na čelu tijela koje bi trebalo nadzirati Upravu kluba koji je upravo morao dostaviti dokumentaciju istražiteljima.

Nije posao predsjednika Nadzornog odbora da vrijeđa ljude koji postavljaju pitanja. Njegov je posao objasniti kako je klub poslovao, tko je donosio odluke, tko je odobravao pozajmice i kamo je odlazio novac.

A kada se već otvaraju ladice, USKOK bi trebao pogledati i način na koji je upravo Pavasović Visković došao na čelo Nadzornog odbora.

Na izborima 2025. godine pojavila se samo jedna kandidacijska lista – ona koju je predvodio Pavasović Visković. To je činjenica. Ali javnost ima pravo znati zbog čega nije bilo drugih lista. Jesu li uvjeti i rokovi bili jednaki za sve ili su bili postavljeni tako da ih u praksi može ispuniti samo unaprijed pripremljena skupina?

Ne tvrdim da je izbor bio kazneno djelo. Tvrdim da smrdi na proces koji je bio zatvoren prije nego što je formalno otvoren.

Ako su pravila bila poštena, neka ih se stavi na stol. Neka se pokaže kada su sastavljena, tko ih je sastavio, tko je prije objave znao kriterije i koliko su vremena kandidati stvarno imali za okupljanje liste i pripremu dokumentacije.

Jer izbori s jednom unaprijed spremnom listom nisu demokratska svetkovina. To je potvrđivanje već donesene odluke.

Je li odvjetnik doveden da nadzire Upravu ili da čuva sustav?

Pavasović Visković iskusan je odvjetnik. Zna kako rade policija, DORH i USKOK. Zna razliku između izvida i istrage i zna kako se javnosti može reći tek pola istine, a da se formalno ne izgovori laž.

Upravo zato njegovo sadašnje umanjivanje važnosti izvida mora izazvati dodatni oprez.

Je li na čelo Nadzornog odbora došao kako bi doista nadzirao rad Uprave ili kako bi pravno i komunikacijski branio model koji se počeo raspadati?

Postoje li dokazi da je doveden radi prikrivanja malverzacija? Za sada ne. Zato to ne smije biti predstavljeno kao utvrđena činjenica. Ali način njegova izbora, jedina lista, zatvorenost sustava i današnje agresivno branjenje tog sustava dovoljan su razlog da istražitelji provjere cijeli proces.

U Hajduku više ništa ne smije biti nedodirljivo.

Štimac je spomenuo 60 milijuna eura – nitko ga nije tužio

Igor Štimac javno je tvrdio da akumulirani i efektivni dug Hajduka prelazi 60 milijuna eura. Hajdukove ljude pozvao je da ga tuže ako ne govori istinu.

Koliko je poznato, tužba nije stigla.

To, naravno, samo po sebi ne dokazuje da je Štimčev izračun točan. Ali pokazuje da vodstvo kluba na jednu od najtežih javno iznesenih optužbi nije odgovorilo na jedini način koji bi rastjerao sumnje: potpunim otvaranjem knjiga.

Gdje je novac?

Kolike su stvarne obveze Hajduka?

Tko je davao pozajmice, pod kojim uvjetima i s kojim jamstvima?

Postoji li kružno prebacivanje novca između kluba, povezanih subjekata i udruge Naš Hajduk?

Koliko ljudi živi od „narodnog modela“ i kolike su njihove naknade?

Koliko je novca tijekom posljednjih deset godina ušlo u sustav, a koliko je završilo u momčadi, infrastrukturi i rezultatu?

To su pitanja na koja navijači imaju pravo dobiti odgovore.

Hajduk nije vlasništvo udruge

Udruga Naš Hajduk godinama se predstavlja kao čuvar kluba od privatnih interesa i političkih utjecaja. No tko čuva Hajduk od udruge Naš Hajduk?

Model koji se proglasi svetinjom prestaje biti model i postaje dogma. A kada desetak ljudi oko te dogme stekne moć odlučivanja, utjecaj i egzistenciju, tada narodnom klubu prijeti opasnost da postane privatni feud male, dobro organizirane skupine.

Hajduk ne pripada udruzi.

Ne pripada Biliću.

Ne pripada Pavasoviću Viskoviću.

Ne pripada ni jednoj interesnoj grupaciji koja se sakrila iza članstva, parola, emocija i straha da će svako propitivanje biti proglašeno napadom na klub.

Hajduk pripada hajdučkom puku.

Upravo zato prava ljubav prema Hajduku danas nije šutnja. Prava ljubav je zahtjev da se otvori svaki ugovor, svaka pozajmica, svaka članarina, svaki račun i svaki izborni postupak.

Turudiću, idite do kraja

Ivan Turudić sada ima priliku učiniti ono što godinama nisu učinili ni vlasnici, ni nadzornici, ni uprave, ni oni koji se predstavljaju kao zaštitnici Hajduka.

Neka istražitelji ne stanu na nekoliko papira dostavljenih iz računovodstva. Neka provjere cijeli tok novca, kratkoročne pozajmice, ugovore, transfere, članarine, odnos kluba i udruge Naš Hajduk te način izbora Nadzornog odbora.

Bez zaštite moćnih. Bez straha od ulice. Bez kalkuliranja koliko će ljudi izići pred Poljud.

Izvidi nisu dokaz krivnje. Kaznena prijava nije presuda. Nitko unaprijed ne smije biti proglašen kriminalcem.

Ali ni Hajduk nije Vatikan, Poljud nije eksteritorijalna zona, a Naš Hajduk nije organizacija iznad hrvatskih zakona.

Ako je sve čisto, neka to utvrde institucije i skinu sumnju s kluba.

Ako nije, neka odgovaraju svi – od prvog do posljednjeg.

Ivan Bilić javnosti duguje istinu. Ljubo Pavasović Visković duguje odgovore. Udruga Naš Hajduk duguje potpune financijske račune.

A USKOK duguje hajdučkom puku istragu bez straha i bez milosti prema bilo kome.

Možda Ivan Turudić neće Hajduku donijeti naslov prvaka. Ali ako ovaj posao bude proveden pošteno i do kraja, mogao bi mu vratiti nešto što je jednako važno – vjeru da klub ponovno pripada ljudima koji ga vole, a ne onima koji od njega žive.