Spuštajući se, neki dan, pješice s Gornjeg grada, Mesničkom ulicom, pokraj mene prođoše nekolicina luksuznih crnih limuzina. Saborski i vladini dužnosnici.
Tko je točno sjedio u udobnim kožnim sjedalima, ne mogu znati jer su nas dijelila efikasno zatamnjena stakla. Scena kao iz pjesama Azre ili Jure Stublića, jednako kao iz Krležinih ili kafkijanskih komada.
I dok posljednja istraživanja pokazuju kako većina građana ne vjeruje u aktualnu vlast i smatra da Hrvatska ide u lošem smjeru, oni koji su projurili pokraj mene djelovali su nezabrinuto. Naime, njihova matematika i druga istraživanja pokazuju da bi im građani, unatoč nepovjerenju u njih i njihove sposobnosti, na izborima opet poklonili povjerenje. Naizgled apsurdno, ali istinito.
Duboka preobrazba nas samih, pojedinačno, jedini je način da istinski utječemo na sve aspekte života – obitelj, politiku, gospodarstvo, povijest, turizam, obrazovanje, međunarodne odnose. Alternativa je vraćanje bivših na vlast, što, s obzirom na svježa negativna iskustva, mnogima zvuči nepodnošljivo. Kao da se vrtimo u Danteovim krugovima.
Kraj pesimističnog vrtuljka?
Kraj ovog začaranog kruga dolazi ako prepoznamo i priznamo uzroke te vlastitu odgovornost za odabir onih koji upravljaju ili vladaju zemljom. Ne samo da su oni naš izbor – oni su proizašli iz nas.
Hrvatsko društvo prolazi kroz duboku krizu rasta, preobrazbu koja zahtijeva ostavljanje starih pravila i usvajanje novih, demokratskih, odgovornih i solidarnih načela. Ta preobrazba počinje s pojedincem koji je danas, pod pritiskom briga, besparice i neperspektivnosti, na rubu raspada. A gdje se raspada pojedinac, raspada se i društvo.
Solidarnost kao ključna vrijednost
Za preobrazbu društva trebamo izgraditi novi mentalitet – solidarnost kao moralnu i odgovornu kategoriju koja iz osobne prelazi na društvenu razinu. Zajedničko dobro ne znači zbroj materijalnih dobara, već osnaživanje solidarnog duha koji počiva na osobnoj preobrazbi svakog pojedinca.
Božić kao poticaj promjene
Božić je prilika za dublje promišljanje o preobrazbi. Premda smo ga sveli na vanjsku pompu – svjetlucave ukrase, raskošne bankete i vatromete – istinska milost Božića leži u Božjem kucanju na vrata naših srca.
Bilo da je riječ o pojedincima ili institucijama poput Sabora, vlade ili Sveučilišta, od nas se očekuje da otvorimo svoja vrata promjeni. Svima, vjernicima i nevjernicima, želim da dožive dubinu Božića, preobraze se i postanu odgovorni, solidarni ljudi. Samo tako možemo birati one koji će upravljati našom državom na način dostojan ljudske slobode i zajedničkog dobra.
Ljubav u istini i istina u ljubavi neka budu temelj naše egzistencije, jer jedino tako možemo stvoriti svijet dostojan čovjeka i odgovarati na izazove s kojima se suočavamo.
