Nikolina Martinović je glavna urednica Portala 035.News portal koji je uglavnom namijenjen čitateljstvu Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije, ali sadržaji i poruke koje šalje trebale bi biti zanimljive širem čitateljstvu.
Martinović inzistira na provjerenim, točnim i potpuno istinitim informacijama bez obzira na područje života teme koju obrađuje. Zbog takvog poštenog i profesionalnog pristupa novinarstvu, odnosno informiranju čitatelja, često je izložena prijetnjama fizičkim nasiljem pa i smrću. No, ona ne odustaje. U objavi na svom facebook profilu osvrnula se na hrvatsku medijsku scenu koja se guši u navijanju za odabrane političke opcije, neprincipijelnosti, autocenzurama, spinovima, odnosno, svemu što truje i dezavuira medijski prostor, profesionalno i neovisno novinarstvo, te kao krajnji produkt objektivno i istinito informiranje čitatelja i gledatelja. Uz njenu privolu njenu objavu CRONA.hr objavljuje kao Komentar dana:
Znači, ako sam dobro shvatila....
Cijela država je talac 9- godišnjeg djeteta jer je majka istaknuta funkcionerka i svi se drže GDPR-a kao pijani plota u cilju ´zaštite djeteta´ dok ga istovremeno treba štititi od roditelja koji mu, ako je sudeći po informacijama o tome koliko odbijaju suradnju sa CSS-om i profesionalnim vještacima, čine najviše zla.
Da ne spominjemo ostalih tisućinjak djece koja također trpe posljedice zbog njihovog način roditeljstva (mislim da se to sad zove gentle parenting), plus njihove obitelji, kolektiv, stručnjaci, a i sve nas koji slušamo i gledamo ta njasra; kao da nemamo većih problema od nekih tamo ljudi koji nisu čuli da je roditeljstvo najteži posao koji nikada ne prestaje.
I cijelo to vrijeme od svih kolega novinara iz superjakih redakcija koje otkrivaju kriminalce i ´kriminalce´ nitko nije pomislio, ´aha, možda bi bila manja šteta kad bih popu reko pop, a bobu bob i riskirao pa javno napisao imena tih osoPica koje misle da su iznad svih zakona i protokola pa da si priskrbim PuliCera i vječnu slavu i hvalu, a onda može i kantu govana na glavu, pokoja prijetnja smrću i ameeeeeen; a pričamo o državi gdje je kazna za, recimo krađu 3,5 milijuna € izlet na kojem guliš krumpir, što opet postavlja preko nekoliko pitanja:
- imamo li uopće ljude za to?
- živimo li u Sjevernoj Koreji?
- HND nije u stanju pružiti zaštitu?
- novinarstvo ovisi o proračunu do te mjere da evo, pomrijet ćemo od gladi ako država zavrne pipu?
- nema drugih poslova osim biti novinar? Svi se čvrsto drže poziva koji stvarno nije lak? Koliko to kolege onda zarađuju i što mi promiče?
- dokad će ovaj narod biti pasivan?
Naime, u posljednjih mjesec dana imala sam dva slična slučaja o kojima sam pisala; kad kažem slična slučaja mislim na problematiku maloljetnih osoba, i u oba slučaja sam dobila nekoliko ´daj nemoj o tome´ savjeta.
Prvi je bio pedofilska afera gdje se zaposlenik požeškog suda nalazio sa 14- godišnjakom sa područja naše županije, a gdje su me neki službenici molili da razmislim želim li to objaviti. Zašto nisam poslušala? Jer sam procijenila da sredina treba znati što im djeca rade online, posebno kada je kasnije tijekom istrage isplivala i informacija da je maloljetnik dao pristanak na sve radnje, što dodatno komplicira cijelu situaciju. O ovome nacionalne redakcije nisu htjele pisati jer, kako mi rekoše ´škakljiva je tema´. Nakon nekih tjedan dana doduše, jedna je redakcija baš tu priču pokušala predstaviti kao ekskluzivu, bez obzira što su dobili moje tekstove tjedan dana prije i nisu 035portal nigdje spomenuli kao izvor. Krasno, ali to je sad neka druga tema o čemu ću nekom drugom prilikom.
Drugi slučaj je nestanak djevojčice iz Nove Gradiške koja je na kraju došla svojoj kući živa i zdrava, a čija je hrabra majka odlučila istupiti na Facebooku i pojasniti da je djevojčica bila žrtvom osvetničke pornografije. Ne mogu ni zamisliti kako je bilo toj majci, cijeloj obitelji i toj djevojci, ali im iskreno čestitam jer tako se odgajaju ljudi svjesni posljedica svojih djela i naivnosti, ali posljedično i društvo u kojem živimo.
Zašto sam ipak odlučila pisati o ovim slučajevima?
Jer sam procijenila da je korist za zajednicu bila veća i da su ovo ipak bile informacije od općeg interesa za sve nas, bilo kao upozorenje ili primjer kako se postaviti u situacijama koje će se sigurno nekome negdje ponoviti.
Što se konkretno prvog primjera tiče, trebamo biti svjesni onoga što je danas popularno gurati pod tepih- djeca nisu anđeli, i zato je potrebna adekvatna roditeljska skrb, briga, struktura, disciplina i potpuna uključenost u sve aspekte njihova života, a posebno online aktivnosti, što je uostalom, bilo dijelom problema i u drugom primjeru.
Ako mi je bilo što promaknulo ili sam negdje nešto krivo skopčala molim da me ispravite i pomognete mi da shvatim o čemu je ovdje zapravo riječ, jer o dobrobiti djece nije, u to sam sigurna. Dozvoljavam i da sam u potpunosti u krivu i ako jesam - neka sam. Samo mi objasnite gdje griješim pa ću razmisliti i o tim opcijama, jer je vrlo lako moguće da sam ´fulala ceo fudbal´- što ne bi bilo prvi put.
