Čestitajući osmoga ožujka Međunarodni dan žena prisjećamo se dugotrajne, hrabre i beskompromisneborbe žena za društvenu ravnopravnost i jednakost te pravo političke participacije.Unatoč tomu što je ženski emancipacijski pokret postigao značajne uspjehe te su žene u brojnim segmentima života ravnopravne muškarcima, niti danas 2024., nakon više od stoljeća i pol ženske borbe,diskriminacija i obespravljivanje žena u Hrvatskoj i svijetu još su uvijek prisutni u velikoj mjeri.

Unatoč tomu što sve relevantne demografske projekcije pokazuju da je ušla u fazu demografskog izumiranja,u Hrvatskoj se i dalje ne vrednuje odluka koju donosi većina žena u našem društvu da rađaju djeci i o njima se brinu.Majčinski poziv, odnosno požrtvovno ulaganje ljubavi, zdravlja, vremena i novaca u svoju djecu nije samo izvor osobne radosti i ispunjenja za brojne naše sugrađanke, već i ulaganje u najveću objektivnu društvenu vrijednost čovjeka.Tužno je da danas upravo žene iz pozicije političke moći stigmatiziraju one žene i majke koje se odlučuju potpuno posvetiti odgoju djece i brizi za obitelji.Danas se u Hrvatskoj sustavno kršeradna prava trudnica i majki male djece.One se čestozbog odluke da imaju djecu s rodiljnog dopusta vraćaju na niže plaćena i profesionalno manje zahtjevna radna mjesta, otežava im se korištenje njihovih zakonom zajamčenih radnih prava ili gube svoja radna mjesta. U Hrvatskoj se i daljeiskazuje premala materijalna i svaka drugu zahvalnost i potpora ženama koje njeguju i skrbe se za najranjivije među nama starije i
nemoćne, invalide te bolesnu djecu i/ili djecu s teškoćama u razvoju.

Treće desetljeće trećega milenija ne može i ne smije biti vrijeme u kojem će politička i medijska moćumjesto žena odlučivatio tomekada će i na koji način zasnivati obitelj te hoće li posao tražiti na tržištu ili će se posvetiti društveno prevažnom poslu odgoju djece i brizi za starije i nemoćne.

Zanemarivanjem nužne materijalne i svake druge potpore majčinstvu i skrbi za obitelj niječu se i banaliziraju same osnove feminističke borbe za ravnopravnost i jednakost te sedruštvena eksploatacija žena nastavlja. Štoviše, eksploatacija žena u suvremenom svijetu poprima svoje najsurovije obličje svođenjem njihovog univerzalnog ljudskog dostojanstva na razinu seksualnog objekta.Žene slabijeg socio-ekonomskog statusa iskorištavaju se kako bi postali objekti pornografije, prostitucije i surogatstva. Treće desetljeće trećeg milenija ne može i ne smije biti vrijeme u kojem će se žene kupovati i prodavati, vrijeme u kojem će biti ozakonjensuvremeni oblik robovlasništvanad ženama. Društvo treba sustavno skrbiti kako bi se žene na zakonski i svaki drugi način zaštitileod svih oblika seksualnog izrabljivanjai kako bi se stvorilo što povoljnije gospodarsko ozračje u kojem bi znatno manji broj žena bio izložen opasnosti takvog izrabljivanja.

Borbu žena za jednakost i ravnopravnost u suvremenom svijetuobesmišljavaju i svi oni koji neznanstveno niječu biološku posebnost žena i zbir inherentno ženskih bioloških obilježja poput činjenice da jedino i samo žene mogu biti majke.Svi gore navedeni trendovi u kombinaciji s rodnom ideologijom i negiranjem posebnosti i dostojanstva žene doveli su do toga da danas, u doba ženske ravnopravnosti na Zapadu,sve veći postotak djevojčica iskazuje želju da postanu dječaci.Žene imaju pravo na vlastitu slobodu i integritet te pravo na zaštitu vlastitih bioloških posebnosti. Treće desetljeće trećeg milenija u Hrvatskoj isvijetu predstavlja zadnji čas za zaštitu života i zdravlja svake žene od njezinog začeća do prirodne smrti. Strašna praksa selektivnog pobačaja kojim se u mnogim državamanamjerno prekida život nerođenih djevojčica najbolje ilustrira koliko smo daleko od istinske sigurnosti i zaštite prava na život svih žena i svih ljudi.