Njegovo gostovanje na državnoj televiziji otvorilo je i pitanje je li on uistinu (dostojan) predstavnik Katoličke crkve u Hrvata jer toliko bljuvotina izgovorenih na račun Crkve, vjere i vjernika u Hrvatskoj još se nije čulo iz usta nekoga biskupa. Okuražio se Uzinić, označio sebe kao jedinoga jahača u borbi protiv svih zala i zlih svećenika koje institucija kojoj pripada štiti, dapače, kaže on ne čini dovoljno koliko bi trebala. Valjda je zato on na sebe preuzeo ulogu spasitelja.

Bez imalo okolišanja i srama su i inače licemjeri raznih vrsta preuzeli crkvene i svjetovne institucije u Hrvatskoj i čini se kako, na žalost, nema nikoga tko bi se im suprotstavio.

Čovjek koji za sebe kaže da ne voli biti u medijima, zadnjih tjedana kao da se pretplatio na njih, draškaju ga njegovi jer je, komplimentiraju mu, 'javno prokazao pedofile u Crkvi', a on kao da uživa u tome i natječe se sam sa sobom u što većem hračkanju na Crkvu. Kao da nitko prije njega nije prokazivao pedofile i borio se protiv njih. Ali, eto, Uzinić je ipak njihov pa je dobro hvaliti ga jer, kako mu tepaju, 'ovakvoga biskupa u Hrvatskoj do sada nismo imali'. I tu su u pravu.

Uistinu nismo imali ovakvoga biskupa, biskupa koji je javno bio protiv molitelja na trgovima i hoda za život, koji otvoreno podržava homoseksualne parade, sankcionira svećenike koji odbijaju krstiti djecu lezbijskih parova, pere noge tim istim homoseksualcima i traži njihovu integraciju u Katoličku crkvu. Nismo imali biskupa koji je tijekom korone poručivao vjernicima da mu je žao što ih vidi u tolikom broju, da se ne treba pričešćivati svaki dan, ali treba ići u trgovinu, biskupa koji je zaboravio svoje poslanje, a pod krinkom Evanđelja i brige za druge i drugačije koje nastoji integrirati gdje ne pripadaju, baca drvlje i kamenje na pripadnike svoje Crkve, vjernike, svećenike i ostale biskupe.

Dug je popis onoga što je biskup Uzinić propustio navesti tijekom emisije, a još je duži popis onoga što je nabrojao kao krimen svojim svećenicima i pripadnicima vjerskih udruga. Dobro je zapamtiti da je stigao u Rijeku kako bi očistio nered jer priznaje da je znao za situaciju u riječkoj nadbiskupiji pa je zato došao. Prema Uziniću 'papa ga je molio da preuzme tu biskupiju i riješi probleme u njoj'. Eto, papa je znao da je biskup Uzinić najsposobniji biskup u Hrvatskoj pa umjesto da nagradi tu njegovo sposobnost i postavi ga za zagrebačkoga kardinala, a što je Mate silno htio i nadao se, on mu daje tamo neku (crvenu) Rijeku da se 'valja u blatu i čisti tuđi nered'. Dojmljivo je kako se biskup Uzinić papom Franjom koristi kao smokvinim listom kada mu odgovara, ali i kako bi prikrio svoje nesposobnosti. Jer kako drugačije nego nesposobnošću, vlastitom potkapacitiranošću objasniti ovo što on radi. Tko još pametan potkopava temelje vlastite institucije kojoj bi trebao služiti i tko iole pametan javno napada svoje umjesto da ih evanđeoski opominje! Ne smije se nikako zanemariti ni kako je biskup tijekom prokazivanja svećenika u biskupiji, a za koje kaže da ih ovime zapravo štiti, poslao poruku Nuncijaturi u Zagrebu i apostolskom nunciju Giorgiju Linqui koji je, zahvaljujući baš Uziniću, označen kao 'onaj koji je sve znao, a ništa nije poduzeo'.

Navodi biskup da celibat treba biti slobodan izbor svećenika, molitelji na trgu uvezena su stvar koja ima elemente političkoga djelovanja i Crkva se treba ograditi od toga, Hod za život ne pridonosi previše tom istom životu, a kad je riječ o pobačaju, smatra da zabrana ništa ne rješava već evangelizacija. Dakle, imamo biskupa Katoličke crkve kojemu smetaju molitelji, smeta mu Hod za život, pobačaj bi rješavao na svoj način, kao i celibat, ali, gle čuda, ne smeta mu nimalo gay parada, dapače, smatra da nema pravo biti kritičan prema njima i da osobe drugih rodnih identiteta treba približiti Crkvi, a kome smeta, neka ne gleda. Isto bi mogla biti poruka i njemu, ako mu smetaju molitelji na trgu i Hod za život najbolje neka ne gleda.

Razmahao se on zadnjih dana raznim izjavama kojih se ne bi posramio niti jedan pripadnik lijevo-liberalnih političkih opcija, niti jedan komunistički izrod, a pod krinkom razumijevanja za sve, najmanje razumijevanja pokazao je za one čiji pastir jest ili bi barem trebao biti. Istodobno napadati pedofile i nazivati i njihov čin bolešću (što i jest), a s druge strane opravdavati homoseksualnost i tvrditi kako to nije devijantnost, može samo pogubljen čovjek. Jer za njega pedofilija jest bolest, ali ne i homoseksualnost. Prema njemu, mnogi tu imaju problem, ali ne i on, miješaju pojmove jer ne znaju, ali bitno je da on zna. Čudi se Uzinić misteriju zla, kaže da ga ne razumije i nije mu jasan, a ne shvaća kako je ovim svojim izjavama i sam vjerni proklamator toga istog zla.

U pravu je kad kaže da je velika napast pogodila Crkvu, samo zaboravlja da je zapravo on ta velika napast jer je zanemario svoj pastoral. Ići javno ispričavati se homoseksualcima, tko zna zašto, a isto ne učiniti svim hrvatskim žrtvama i obiteljima hrvatskih branitelja - raskrinkava ga kao lašca s dvostrukim kriterijima. Jer, nažalost, biskup Uzinić laže kad kaže da ima razumijevanja za sve, a istovremeno se ponaša kao diktator, ali laže i kad kaže da je za dijalog, a istovremeno komunicira samo s izabranima, dok ostale ignorira. Primjerice, mi u HT-u više puta tijekom godina pokušali smo komunicirati s 'biskupom otvorenim za dijalog', ali baš svaki put naišli smo na zid, biskup bi se ili oglušio na naš zahtjev ili preusmjerio na HBK.

Svakako treba imati na umu, sigurno je to, da nisu svi kao Mate Uzinić i da on iako nominalno pripada Katoličkoj crkvi, daleko je od njezina predstavnika. On je samo vidljiv jer su se za to pobrinuli oni koji ga drže svojim korisnim idiotom čijoj svrsi služi. Onoga trenutka kad im prestane biti potreban kao batina kojom će udarati na nas nazadnjake, katolibane i kockoglave klerofašiste, i Uzinićeva uloga 'najboljega crvenoga biskupa u Hrvatskoj' neslavno će završiti. Sve je ovo predstava za javnost i svaki vjernik to treba osvijestiti. Biskup Uzinić hrani se ovakvim situacijama, on je vrstan manipulator, čovjek bez skrupula koji nema problem ukaljati sve ono što bi trebao čuvati samo kako bi dobio ovacije. Veće je, i svakako bitno pitanje zašto nitko iz HBK nema potrebu reagirati na njegove bljezgarije, zašto nitko od biskupa ne smatra važnim javno reći kako se ne slažu s onim što govori Mate Uzinić. Čime su to oni ucijenjeni da njegove izjave ostaju u javnom prostoru kao mjerodavne crkvene poruke.

Sveti Ciprijan, biskup i mučenik, kaže kako uvijek treba imati na umu da smo dužni činiti ne svoju nego Božju volju, dok nas Ivan u svojoj poslanici potiče da ne idemo za tjelesnim željama i ne ljubimo svijeta jer svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.Budimo, dakle, braćo ljubljena, neporočnom dušom, čvrstom vjerom, snažnom vrlinom spremni na svaku Božju volju!'

To što je riječki biskup na to zaboravio, ne daje opravdanje nama ostalima. Vrijeme je i da se mi Hrvati upitamo možemo li uopće kao društvo stajati bolje ako imamo ovakve autoritete u duhovnom svijetu. Jer ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.