Paradigma apokalipse već je toliko istrošena u masovnoj kulturi i svijesti ljudi, toliko je banalizirana i na neki način "proživljena" u njezinoj multimedijalnoj trivijalizaciji, da je čovjek već naviknuo na mogućnost svake katastrofe. Štoviše, ponekad kao da se u tomu perverzno uživa ili ju se "proročki" iščekuje. I svaki rat i grdna nevolja, potom virusi i klima, cjepiva i neizvjesnost življenja u globalnoj fluidnosti istine (nitko više ne zna što se stvarno zbiva, nagađanja idu od fantastike pa do negiranja očevidne stvarnosti), kao da je već proživljena apokalipsa u malom a nikako da dođe ona "velika" i "prava".

Zato je naša svijest već postapokaliptička i utoliko je mehanički pripravljena na apokaliptična zbivanja jer ljudi gube osjetljivost i empatiju, a direktni prijenos katastrofa imaju svaki dan preko društvenih mreža. To ne znači da smo duhovno pripravljeni. Samo smo otupjeli emotivno i moralno na ono što nas možda čeka i u tomu je nevolja s postapokaliptičkom sviješću. Da više ne marimo ni za što, ni za ratove, ni za smrti i umiranja u svijetu, da nam je sve to zlo postalo svakodnevnica koje unaprijed "konzumiramo" kao dnevnu dozu senzacija i strepnji. Netko nas hoće dovesti do masovne moralne ravnodušnosti, duhovne otupjelosti i gubitka čovječnosti.

Zoran Vukman, 1o. lipnja, godine Gospodnje 2023