- Živjela sam s 30-40 ljudi. Život u sekti mi je bio normalan, s obzirom na to da je to jedini način života za koji sam znala. Kasnije sam shvatila da su nerealni ti načini, da kontriraju načinu na koji želim živjeti. Susretala sam se s tim da članovi zajednice govore da su svi moji prijatelji iz škole demoni. Živjela sam u malom selu i išla u školu u malom gradu i svi su znali od kud dolazim. Često sam se susretala s tim da me nazivaju sektašica i po pogledima se vidjelo da ni roditeljima ni djeci ne dogovara što sam u njihovom društvu. Tijekom osnovne škole proživljavala sam dug period maltretiranja. " - nastavila je Nora tragičnu priču.

U srednjoj školi se preselila u Švicarsku gdje je njezina majka otišla zbog liječenja od ovisnosti, te tamo dobila novo dijete. " Na kraju je umrla od predoziranja, u istom stanu gdje smo brat i ja bili. Zadnji trenutak s njom je bio kada smo bili na zajedničkoj večeri Cijeli taj dan mi je u polusjećanju. Sjećam se da me očuh probudio oko pet ujutro i rekao da moramo ići u bolnicu pozdraviti se s mamom, da će joj isključiti aparate, jer su joj svi organi otkazali - prisjetila se Nora. Majčina smrt toliko ju je potresla da si je, priznaje, i sama pokušala oduzeti život. - Godinu dana nakon mamine smrti imala sam totalni mentalni slom. Otrčala sam na njezin grob s nožem u ruci i govorila da ću se ubiti. Zaustavila me prijateljica koju je pozvao moj očuh. " - podjelila je Nora.