- " Moja godina je priča o dvije polovice. Prvih šest mjeseci provela sam u bjesomučnoj aktivnosti dovršavajući i potom promovirajući knjigu, otkucavajući solidna postignuća koja se mogu isplatiti, a onda... pa, ne baš puno od tada."

- "To nije bio plan: zamišljala sam da ću se nakon dugog odmora nakon što je moja knjiga objavila, na jesen vratiti punoj produktivnosti, preventivno sastavljajući popise obaveza i ocrtavajući svoje ciljeve ali energija koju moram učiniti te stvari se tek trebaju ostvariti. Zapravo, mjesecima sam jedva išta napisala."

- "Nije izgaranje - ne mislim. Već sam iskusila izgaranje, ali ovo je drugačiji osjećaj. To je više opće (i potpuno nenamjerno) usporavanje, ono koje me natjeralo da drastično preispitam svoj željeni cilj da budem 100% produktivan, 100% vremena, i ideju da je to čak i ljudski moguće. Bilo je to teško progutati tabletu. Osjećam da se odbijam između frustracije i srama zbog nedavnog nedostatka produktivnosti i osjećam intenzivnu krivnju zbog toga što radim samo minimum, što je sve za što trenutno mogu skupiti energiju. Osjećam da iznevjeravam sebe, da gubim vrijeme."

-"A ipak znam da svijetu mogu ponuditi više od svog rada. Ne vjerujem da je moja osobna vrijednost definirana mojom produktivnošću ali sam itekako svjestan da moja materijalna stvarnost jest. Pogotovo kad sam samozaposlen, moj profesionalni uspjeh i moje financije su vezane uz to koliko sam produktivan, pa je stres zbog nerada akutan, jer ako ne radim, onda ne zarađujem novac, pa čak ni ne postavljam temelje za učinite to na neki budući datum."

Odakle ideja da možemo postići, ili čak trebamo težiti, beskrajnu produktivnost Vjerojatno smo težili ovom zaključku sve dok kapitalizam postoji, ali tehnološki napredak u posljednjih nekoliko desetljeća dodatno je erodirao prepreke oko posla koje sprječavaju da on prodire u svaki aspekt naših života. Postoji široko rasprostranjena kulturna fetišizacija produktivnosti, s prekomjernim radom koji poslodavci očajnički pokušavaju motivirati radnu snagu za koju se tradicionalne nagrade pristojna plaća, mirovina, sigurnost posla često više ne primjenjuju.

-"Posljednjih godina došlo je do određenog otpora protiv toga, posebno s usponom pokreta protiv rada ideje da bismo mogli početi vraćati svoje vrijeme iz užasnog mrlja prekomjernog rada. Ali čak i dok se zavjetujem da ću preoblikovati svoje poglede na produktivnost, moram priznati da samo polovica mene to zaista želi druga polovica samo želi raditi."

Proces pomirenja s mojom smanjenom produktivnošću imao je nevjerojatnu sličnost s pet faza tuge: poricanje (probijanje); ljutnja (na sebe); cjenkanje (dopuštajući si odmor u zamjenu za povećanu produktivnost za koju sam pretpostavio da će uslijediti); depresija (mislim da je to samo po sebi razumljivo); i sada se nalazim nesigurno, nevoljko, na rubu prihvaćanja.

-"Sklona sam povremenim napadima zavisti. Kako joj to uspijeva Šapućem jednom prijatelju o drugom, koji kao da žonglira s nesagledivim brojem obveza bez stanke. Napola se nadam da ću čuti da si rečena prijateljica svako jutro ubrizgava koktel čudesnih vitamina, nešto što bih mogao oponašati. Ne priželjkujem njezina postignuća, nego njezine razine energije, a ono što bih i ja mogao postići da ih mogu primijeniti u svom životu. Iako na intelektualnoj razini znam da se ne može stalno raditi punom snagom, još uvijek radim na tome da tu logiku primijenim na sebe."

-"Dakle, to je moja velika spoznaja 2021. Da prirodne granice mog mozga nisu nešto što se može nadmašiti ili nekako "hakirati". Taj rad treba uravnotežiti s razdobljima odmora - vjerojatno više odmora nego što općenito mislimo da je potrebno, s obzirom na radnu kulturu koja obično dopušta samo 25 dana godišnjeg odmora godišnje (ako imate sreće). Da je potreba za odmorom posebno hitna kada netko djeluje u stanju stalne visoke pripravnosti tijekom, na primjer, globalne pandemije kada se uvjeti svakodnevnog života mogu mijenjati iz trenutka u trenutak i kada se osjeća sam čin postojanja sumnjivo kao posao.Stoga si dopuštam malo milosti. Ako vam je godina bila manje plodna nego što ste planirali, nadam se da ćete i vi sebi dopustiti nešto."