Dana 1. travnja 2009. godine, Republika Hrvatska službeno je postala članica Sjevernoatlantskog saveza (NATO), vojnog saveza koji danas okuplja više od 30 zemalja i predstavlja ključnu osovinu globalne sigurnosti.
Ovim potezom Hrvatska je osigurala mjesto u najjačem vojno-političkom savezu na svijetu, čije su članice već tada izdvajale oko 70% ukupnog globalnog proračuna za obranu.
Proces ulaska u NATO trajao je nekoliko godina i uključivao niz reformi u području obrane i sigurnosti, modernizaciju Oružanih snaga te prilagodbu vanjske politike saveznim standardima. Pristupanje Savezu formalno je zaključeno pohranom ratifikacijskog dokumenta u američkom Državnom tajništvu u Washingtonu. U ime Republike Hrvatske dokument je predala tadašnja veleposlanica u SAD-u Kolinda Grabar-Kitarović, dok ga je primio zamjenik državne tajnice James Steinberg.
Hrvatska i Albanija postale su punopravne članice NATO-a samo tri dana prije proslave 60. obljetnice osnutka Saveza, čime su se pridružile međunarodnoj sigurnosnoj strukturi koja osigurava kolektivnu obranu prema principu "svi za jednog, jedan za sve". Time je Hrvatska dodatno učvrstila svoju geopolitičku poziciju i osigurala dugoročnu sigurnost u promjenjivom globalnom okruženju.
Danas, petnaest godina kasnije, članstvo u NATO-u donijelo je Hrvatskoj niz prednosti od povećane vojne sigurnosti i jače međunarodne pozicije do sudjelovanja u mirovnim misijama i zajedničkim vojnim vježbama s partnerima iz cijelog svijeta. Iako su tada postojale određene skeptične struje, ulazak u NATO pokazao se kao strateški ispravan korak u jačanju nacionalne sigurnosti i stabilnosti.
Budućnost NATO saveza pomalo visi na koncu s obzirom na politike SAD-a i njihovog predsjednika Donalda Trumpa, no s povećanim ulaganjem u naoružanje velikih europskih sila, Hrvatska se nalazi u sigurnom vojnom savezu.
