Danas je Stepinčevo, ili blagdan blaženog Alojzija Stepinca, kada se Hrvati diljem svijeta prisjećaju hrabrosti i borbenosti nadbiskupa koji je dao svoj život za vjeru, ali i za druge ljude. Danas u 14:15 sati, diljem Hrvatske će crkve odzvoniti svoja zvona u čast ovog poniznog čovjeka, a najavljuju se i razne procesije.
Priču Alojzija Stepinca vrlo dobro znamo, no u ovakvim prilikama uvijek treba podsjetiti zašto je ovaj čovjek toliko bitan za Hrvatsku, ali i Katoličku vjeru. Naime, Stepinac je rođen u selu Brezarić u župi Krašić, 8. svibnja 1898. godine. Bio je jedan od osmero djece Josipa i Barbare, koji nakon završene Pučke škole u Krašiću odlazi u vojsku i služi austrijsku vojsku. Sudjelovao je i u bitci na rijeci Piavi, gdje su ga Talijani zarobili 1918. godine, no pušten je iz zarobljeništva u proljeće iduće godine, kada odlazi u svoje rodno selo kako bi se bavio poljoprivredom.
No, 1924. godine, Stepinac se napokon odlučuje za svećenički poziv, te ga nadbiskup Antun Bauer šalje u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum, gdje od 1924. do 1931. studira na Papinskom sveučilištu Gregoriani. Zaređen je za svećenika 1930. godine, i unatoč nastojanjima tadašnje Jugoslavije da oslabi utjecaj Katoličke vjere, Stepinac posvećuje svoj život živjeći i očuvanjem Isusove riječi.
Papa Pio XI. imenuje Stepinca nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva, i postaje najmlađi nadbiskup na svijetu sa samo 36. godina. Kao vjernik i sluga vjere, ali i pastir Crkve, Stepinac biva posvećen pastoralnom radu mladih i obitelji i nastoji potaknuti mlade da sudjeluju u Katoličkoj akciji. No, Drugi Svjetski rat prikaže novu prepreku napretku i miru 1939. godine, a pojavom NDH i partizanskog pokreta, Stepinac se odmiče od bilo koje političkog pokreta. Štoviše, koristi svoju vjeru kako bi osudio rasna, ideološla i politička progonstva.
Stepinčeva tolerancija i ljubav prema svim ljudima je bila njegova najveća vrlina, a nakon donešenih rasističkih zakona, nadbiskup pokušava svim naporima spasiti sve progonjene narode: Židove, Srbe, Rome, Poljake, Slovence i mnoge druge. To je naravno smetalo tadašnjem režimu na čelu s Antom Pavelićem, te čak i Hitler naređuje Svetoj Stolici da makne Stepinca s mjesta nadbiskupa, a naposlijetku nalaže zloglasnom Gestapu da ga ubiju. No, njegova smrt dolazi poslije Drugog Svjetskog rata, kada komunistički režim odlučuje polako, ali sigurno "maknuti" Stepinca, simbola Katoličke vjere i Hrvata.
Nakon lažnih svjedočanstava, iznuda i prijevara, Stepinac biva osuđen na 16 godina zatvora, koji su obilježeni mučenjem i zlostavljanjem, a papa Pio XI. ga proglašava i kardinalom 1953. godine, za vrijeme zatvoreništva. Do svoje smrti, 10. veljače 1960. godine, kardinal Alojzije Stepinac nije stao u svojoj ljubavi i Katoličkoj vjeri, a njegova riječ mira pročula se u svim kršćanskim središtima. Nakon smrti, Stepinac u svojim oporukama inzistira na ljubavi i oprostu, pa čak i onima koji su ga progonili, pokušavajući ugasiti snagu Isusove riječi.
Njegov mučenički život i smrt nisu prošli nezapaženo, a nakon 38. godina, točnije 3. listopada 1998. godine, papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici proglašava Alojzija Stepinca blaženim. Čovjek koji je volio sve ljude, bez obzira na vjeroispovjest ili etničko podrijetlo, a i danas može biti uzor svima koji padnu u začarani krug mržnje, koji nažalost dominiraju današnjim društvom.
Danas u 14:15 sati, diljem Hrvatske će crkve odzvoniti svoja zvona blaženom Stepincu u čast, a mi možemo u to vrijeme zastati barem na trenutak i pomoliti se za sve ljude, one dobre i loše, jer je Stepinac, na kraju svega, volio sve.
