Više nije riječ o političkim prepucavanjima, pretjerivanju zabrinutih građana ili privatnim analizama koje vlast može odbaciti. USKOK je objavio nalaz i dopunu vještačenja Geotehničkog fakulteta za industrijski kompleks u Bilajskoj 50 u Gospiću.

Dokumenti su nastali u istrazi protiv većeg broja osoba osumnjičenih da su u sastavu zločinačkog udruženja počinile više kaznenih djela protiv okoliša i gospodarstva.

Ono na što su građani i saborski zastupnik Mosta Zvonimir Troskot mjesecima upozoravali sada je potvrđeno službenim vještačenjem.

Oko 37.000 tona otpada i stotinu puta više bakra

Na istraženom dijelu lokacije procijenjeno je oko 37.000 tona miješanog otpada. Veći dio zakopan je na površini većoj od 14.000 četvornih metara, prosječno tri metra duboko.

U njemu su pronađeni ostaci obrade elektroničke opreme, dijelovi medicinskog otpada, plastika te druge obrađene otpadne frakcije. Reprezentativni uzorci zakopanog materijala pokazali su ekotoksična svojstva, dok su takozvane crne hrpe klasificirane kao opasan otpad.

U tlu je izmjereno do 9.946 miligrama bakra po kilogramu – gotovo stotinu puta više od dopuštene vrijednosti. Olova je pronađeno do 1.051, a antimona do 317 miligrama po kilogramu.

Onečišćenje je dokazano najmanje 50 metara izvan odlagališta. U biljkama udaljenima i do 200 metara pronađeni su antimon, bakar, cink, olovo i kadmij, što potvrđuje prijenos štetnih tvari prema hranidbenom lancu.

U tlu je pronađena i mikroplastika koju vještaci opisuju kao trajnu promjenu okoliša.

Upozorenje iz ožujka ostvarilo se do srpnja

Osnovno vještačenje iz ožujka upozorilo je na put kojim bi onečišćenje kroz pukotine u stijeni i pretanak glineni sloj moglo doći do podzemnih voda.

Tada na ispitanim mjestima još nije bilo potvrđeno onečišćenje vode.

Dopuna nalaza iz srpnja pokazala je da se dogodilo upravo ono na što su vještaci upozorili. U podzemnoj vodi nizvodno od odlagališta pronađeni su PFAS spojevi – iznimno postojane „vječne kemikalije“.

Najviša izmjerena vrijednost bila je 200,5 nanograma po litri. Uzvodno od odlagališta PFAS spojevi gotovo da nisu pronađeni.

Nije dokazano da je onečišćena voda koja građanima dolazi iz javnog vodovoda. No sada jest dokazano da otrovi nisu ostali unutar odlagališta, nego su dospjeli u podzemnu vodu.

Troskot je upozoravao dok su drugi umirivali javnost

Zvonimir Troskot nije se oglasio tek nakon objave USKOK-ova nalaza.

Zvonimir Troskot

Još u veljači u Saboru je postavljao pitanja o podrijetlu i količinama otpada te tvrtkama koje su ga dopremale u Liku. U svibnju je iz Gospića upozoravao da se otpad pomiješao sa zemljom, da ga nije dovoljno prekriti te da je ugroženo zdravlje ljudi.

Tražio je ispitivanje tla, podzemnih voda, vodotoka, poljoprivrednih površina i slivova Gacke i Like. Upozoravao je i da prekrivanje otpada folijom nije sanacija, nego samo odgađanje rješenja.

– Građani ne žive od birokratskih procedura, nego uz opasan otpad – poručivao je.

Danas njegove pojedinačne političke optužbe još treba dokazati, ali bit njegova upozorenja više nije sporna: u Bilajskoj 50 nalaze se ogromne količine opasnog i ekotoksičnog otpada koji ugrožava tlo, biljke i podzemne vode.

Ministrica tvrdila da nije izgubljen ni dan

Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković na kritike je mjesecima odgovarala gotovo isključivo proceduralnim objašnjenjima.

Pozivala se na policijsku istragu, izmjene Plana gospodarenja otpadom, analize, istraživanje tržišta i pravila javne nabave. U veljači je ustvrdila da Ministarstvo i Fond „nisu izgubili ni dan“.

Marija Vučković

Kada na prvi natječaj za uklanjanje dijela otpada nije stigla nijedna ponuda, pripremljen je novi postupak. Dok je vrijeme prolazilo, najveći dio otpada ostao je zakopan.

Ministrica je upozorenja nazivala neutemeljenim napadima, Troskotove prozivke svodila na poruku „Most k’o Most“, a građanima koji su postavili rok za odgovore poručila da datum nije relevantan.

Takav odnos teško je opisati drukčije nego birokratski indolentnim. Građani nisu tražili da se 37.000 tona otpada ukloni preko noći. Tražili su hitnu zaštitu tla i vode, usklađeni monitoring, objavu rezultata i jasan rok sanacije.

Umjesto toga dobivali su objašnjenja zašto nešto još nije moguće.

Sada kaže da „hitna sanacija ne postoji“

Nakon objave poraznog nalaza ministrica priznaje da su građani s razlogom zabrinuti, ali poručuje da za ovako heterogen sastav otpada „ne postoji hitna sanacija“.

Točno je da se ovakva količina izmiješanog i zakopanog otpada ne može ukloniti u nekoliko dana. Hrvatska nema ni odgovarajuće odlagalište opasnog otpada.

No hitno postupanje ne znači nepromišljenu sanaciju. Ono znači odmah zaštititi lokaciju od oborina, spriječiti daljnje ispiranje otrova, uspostaviti trajni nadzor tla i vode te javnosti dati jasne informacije.

Fond sada razmatra četiri rješenja: vodonepropusno prekrivanje vrijedno od dva do tri milijuna eura, potpuno uklanjanje i odvoz u inozemstvo za 20 do 25 milijuna, stabilizaciju za 10 do 15 milijuna ili spaljivanje koje bi moglo stajati čak 125 milijuna eura.

Dok država još bira model, onečišćenje je već prešlo put od zakopanog otpada do podzemne vode.

Tko je izgubio vrijeme?

Kaznenu odgovornost osoba koje su otpad dovezle i zakopale utvrđivat će USKOK i sudovi. Ali politička odgovornost postoji i za ono što je učinjeno – ili nije učinjeno – nakon otkrivanja odlagališta.

Troskot je upozoravao. Građanska inicijativa „Gospić je naš dom“ tražila je hitnu zaštitu lokacije. Vještaci su u ožujku opisali mogući put onečišćenja prema vodi.

Vjeko Bušić, predstavnik građanske inicijative "Gospić je naš dom" 

U srpnju je potvrđeno da je onečišćenje tim putem prošlo.

Zato tvrdnja da „nije izgubljen ni dan“ danas zvuči gotovo nestvarno. Procedure se mogu ponoviti, natječaji ponovno raspisati, a odgovornost prebacivati s jedne institucije na drugu.

Podzemnu vodu, zemlju i ljudsko zdravlje mnogo je teže vratiti na početak.