To što su je u zagrebačko kazalište došli pozdraviti Stjepan Mesić i Budimir Lončar, razumljivo je. Oni su se proslavili kao hrvatski izdajnici, prvi tako što je svjedočio protiv Hrvatske u Haagu, a drugi tako što je kao ministar Jugoslavije u UN-u isposlovao embargo na uvoz oružja napadnutoj Hrvatskoj, onemogućio joj obranu i u Beogradu kao jugoslavenski ministar slavio masakre na Ovčari i u Škabrnji. Kao izdajnici, bili su na istoj strani na kojoj je i Lepa Brena.

Ali...

kakav to moraš biti organizator iz Hrvatske da dovodiš zabvaljačicu takvoga kalibra i pedigrea u Hrvatsku,

kakav to moraš biti ravnatelj kazališta Kerempuh da ustupaš prostorije takvoj osobi,

kakav to moraš biti vlasnik zagrebačkoga restorana Tač da s posebnim entuzijazmom služiš i ugošćuješ nju i glumački ansambl iz predstave prepunom nostagije za Jugoslavijom,

kakav to moraš biti tamburaš iz slavonskoga sastava Zlatnik da sviraš i zapjevaš s njom u tom restoranu,

kakav novinar da pišeš laude takvoj osobi i predstavi...

>> Gradonačelnici Pule i Osijeka zabranili turbofolk koncerte u svojim gradovima

Jasno, moraš biti takav da nisi na "ti" s Hrvatskom, a jesi na "ti" s tom opančarskom pevaljakom i sa svime što ona personificira. To je jedini odgovor.

Organizirati, dovesti, ugostiti, pljeskati, nazdravljati i pjevati s osobom koja je u agresorskoj vojnoj odori pjevala krvnicma Ovčare, Lovasa, Voćina, Široke Kule, Škabrnje, Srebrenice uistinu mogu samo isprani i poraženi ljudi, oni kojima ništa nije sveto. To i nisu ljudi nego kreature jer sve što je njoj blisko, blisko je i njima. Kakva je ta četnička pevaljka, takvi su i ti ljudi, i tu nema pogreške.

[sexypolling id="2"]