Podsjećamo na izjave saborske zastupnice Vučemilović. Tako ona iznosi: Nakon što sam u više navrata javno prozvala bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka zbog ekocida koji uzrokuje njegova tvrtka Livit u Belišću koja izaziva užasan smrad i ispušta materije sumnjiva porijekla u zrak, počela sam dobivati prijeteće poruke nepoznatih počinitelja.

Podsjećamo na objavu saborske zastupnice Vesne Vučemilović na Facebooku u kojoj kaže:

Saborska zastupnica upozorava javnost i državu: ”Tvrtka bivšeg ministra uništava život građana, smrad je nesnosan

Tako je Hina objavila da je saborska zastupnica Hrvatskih suverenista Vesna Vučemilović izjavila je u srijedu da tvrtka Livit iz Belišća, bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, zagađuje zrak, ugrožava zdravlje građana te ignorira rješenja Državnog inspektorata, a nadležne to ne brine.

Građani Belišća već se nekoliko godina žale na kvalitetu zraka, od kada je tvrtka Livit počela s radom, rekla je Vučemilović na konferenciji za medije u Hrvatskom saboru. ”Četiri neovisna mjerenja kvalitete zraka zabilježila su u 60 dana 75 prekoračenja količine sumporovodika, a godišnje ih smije biti 24. Riječ je o bezbojnom, otrovnom plinu s karakterističnim mirisom trulih jaja, kazala je.

Vesna Vučemilović

Ta tvrtka, čiji je vlasnik bivši ministar gospodarstva i predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak, bavi se obradom komunalnog i industrijskog otpadnog mulja. ”U Belišću svakog dana nastaje između 60 i 65 tona mulja dnevno, dok u milijunskom gadu Zagrebu nastaje 55 tona dnevno, napomenula je Vučemilović.

S obzirom na to da je tvrtka smještena u blizini naselja i odlagališta otpada, Državni inspektorat utvrdio je da je ona uzročnik onečišćenja zraka. Uz to, dodaje Vučemilović, Državni inspektorat je prije godinu dana izdao rješenje kojim je naređeno uklanjanje otpada nastalog obradom otpadnog mulja u roku od 60 dana ”Tvrtka i dalje skladišti i obrađuje otpadni mulj. Ona ignorira rješenja i grubo narušava pravni poredak, a nadležna tijelo to ne zabrinjava, ističe zastupnica Suverenista.

Suprotno rješenjima Državnog inspektorata i odluci Osječko baranjske županije o pokretanju postupka za ukidanje dozvole za gospodarenje otpadom, Ministarstvo gospodarstva donijelo je rješenje prema kojemu je taj isti mulj proglašen građevinskim materijalom, ustvrdila je.

”Želim naglasiti da je za taj resor unutar Ministarstva zadužen državni tajnik iz SDSS-a Mile Horvat koji je, baš kao i Ivan Vrdoljak, iz Osječko-baranjske županije u kojoj se sve ovo i događa, rekla je Vučemilović. Zastupnica je tvrtku Livit nazvala ”zelenom prevarom koja truje građane koji često zbog neugodnog mirisa ne mogu ni otvoriti prozore ”Osobno sam bila tamo, izdržala sam jednu minutu. To je izuzetno intenzivan i neugodan smrad koji u nos ostaje i nekoliko sati kasnije, kazala je Vučemilović.

Nakon njenih izjava i objava oglasio se i Ivan Vrdoljak i zaprijetio tužbama

Ivan Vrdoljak, vlasnik tvrtke Livit, u svojim odgovorima na pitanja Forbesa Hrvatska, ne negira postojanje rješenja Inspektorata, ali upozorava da je njegova tvrtka podnijela zahtjev Upravnom sudu u Osijeku za donošenje privremene mjere zabrane izvršenja rješenja inspekcije o zabrani rada i ukidanju dozvole za gospodarenje otpadom, te da je Upravni sud nakon uvida u sve dokumente koje smo predali uz spis donio privremenu mjeru obustave izvršenja inspekcijskog rješenja do završetka spora. Vrdoljak smatra da se tvrtki Livit mora „dozvoliti nesmetani rad u skladu sa dozvolom za gospodarenju otpadom”, te da je Rješenjem Ministarstva „njihov proizvod” dobio status kompozitnog građevinskog materijala.

Ivan Vrdoljak i Dinko Burić

Prema njegovom sudu, Ministarstvo niti nije moglo zaključiti drugačije. Kažu da su još 2021. godine dali sve materijale na ispitivanje akreditiranom laboratoriju IGH d.d. koji je materijalu dao ocjenu HTO 21/002, a potom je i ove godine isti laboratorij dao ocjenu HTO 23/002. „U obje ocjene jasno piše da se materijal može slobodno koristiti u prostoru, da nije štetan za zdravlje te da se može koristiti za dnevne prekrivke na komunalnim odlagalištima otpada, za protupoplavne nasipe i za nasipavanje šumskih puteva i slabo oštećenih cesta.”, navedeno je u obrazloženju iz Livita, te ističu da je njihov kompozitni materijal uveden u registar građevinskih materijala u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Na pitanje o tome kako je moguće da se iz postrojenja Livita i iz tog proglašenog građevnog materijala širi smrad, Vrdoljak odgovara da je Ministarstvo odlučivalo na temelju valjanih mjerenja kakvoće zraka, a da se Eko Karašica bori protiv smrada već deset godina, da se govorilo da loši mirisi dolaze iz pročistača otpadnih voda tvornice DS Smith i s komunalnog odlagališta Grada Belišća, a da je njegovo postrojenje izgrađeno 2021. godine uz odlagalište komunalnog otpada, te se pita kako je moguće da udruga tvrdi da je uzrok smrada njegova tvrtka, a „ osam godina prije nego što je izgrađeno postrojenje Livita borila se protiv loših mirisa u Belišću i Valpovu”.

A što kaže na rješenja i kazne Inspektorata, na nalaze da se u krugu Livita skladištilo više nego što se smjelo, da se radilo protivno dozvolama Vrdoljak naglašava da tvrtka vodi upravni postupak s Inspektoratom „jer su oni u svojim izvješćima sasvim proizvoljno i bez ikakvih ispitivanja” tvrdili da odlažu otpad KB 19 12 12 a to, smatra vlasnik Livita, „nije točno” jer oni proizvode kompozitni materijal, te čekaju odluku Upravnog suda.

Ministarstvo: Postupali smo na temelju Zakona

Iz Ministarstva na upit Forbesa Hrvatska odgovaraju da su postupali na temelju Zakona o gospodarenju otpadom i Pravilnika o ukidanju statusa otpada koji propisuje taj postupak.

„Ovo Ministarstvo je provelo postupak u kojem je utvrdilo da proizvod „RECIT-ERK 02” tvrtke Livit d.o.o. ispunjava propisane zahtjeve, te je donijelo rješenje o upisu u Očevidnik ukidanja statusa otpada pod oznakom USO-119”, navedeno je u odgovoru, a upućuju nas i na dozvolu za gospodarenje otpadom koju je izdala Osječko-baranjska županija izdala tvrtki Livit.

„Vezano za širenje neugodnih mirisa, Pravilnikom je propisano da je za svaki postupak oporabe u koji ne ulazi inertni otpad, nužno zahtjevu priložiti izvješće akreditiranog/ovlaštenog laboratorija o ispitivanju neugode uzrokovane mirisom sukladno uvjetima propisanim u posebnom propisu koji uređuje gospodarenje otpadom, te je u postupku utvrđeno da zahtjevu priloži odgovarajuće izvješće. S obzirom da niti Zakonom niti Pravilnikom nije propisano da se u postupku rješavanja o zahtjevu za upis u Očevidnik ukidanja statusa otpada potrebno utvrđuje kvaliteta zraka, tako ni odgovarajuća mjerenja koja je naručio Grad Belišće u ovom postupku nisu razmatrana već su ona predmet inspekcijskog postupanja te će inspekcija u slučaju utvrđenja činjenica i postupanja koja su protivna propisima poduzeti zakonom određene mjere.”, odgovorili su iz Ministarstva.

Smrdi po truloj lešini

Iz Eko udruge Karašica su pak zgranuti da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja posve zanemarilo postupke koje je pokrenuo Državni inspektorat, inspekcija zaštite okoliša i sva rješenja koja su donesena o slučaju Livit, pa i vlastita rješenja koja su donesena u žalbenom postupku protiv rješenja Državnog inspektorata. Ministarstvo je, smatraju oni, posve zanemarilo i mjerenja kvalitete zraka koja su obavljena sukladno Zakonu o zaštiti zraka, koja su provedena na lokaciji postrojenja za preradu otpadnog mulja tvrtke Livit. Podsjećaju da je za sumporovodik utvrđeno da je bilo 39 prekoračenja granične vrijednosti koja ne smije biti premašena više od 24 puta u godini. „Zašto barem Ministarstvo nije zastalo s ovim postupkom dok se ostali postupci i sporovi koji se vode vezano na tvrtku Livit ne okončaju”, pitaju iz Eko Karašice.

Podsjećamo da je Ivana Vrdoljaka kao investitora u Belišće doveo gradonačelnik Dinko Burić, kojem je prije toga bio savjetnik za gospodarstvo. Njegova tvrtka, Livit, posluje na zemljištu gradskog komunalnog poduzeća, Kombel, a upravo je Kombel potpisao Livitu ”pismo namjere da će koristiti njihovu sirovinu.

A kako je ovih dana oko postrojenja, pitamo aktiviste Eko Karašice. Odgovaraju jednostavno: Smrdi. Po truloj lešini. Kada zapuhne vjetar u smjeru kuća koje su blizu nepodnošljivo je za život.

„Da, točno je da se već godinama borimo protiv smrada i svih vrsta onečišćenja jer je to smisao rada ekološke udruge. Ali to ne može biti dokaz da mi, ili stotine stanara Belišća i Valpova, koji su zbog smrada zvali i policiju što je sve evidentirano griješimo kada govorimo odakle smrdi od kada su sagrađeni pogodi Livita Kako to da prerada mulja u građevinski materijal, ako je sve u redu, nije prestala smrdjeti”, kaže Dinko Župan iz Eko Karašice za Forbes Hrvatska.

Iz Ministarstva gospodarstva nam nije odgovoreno je li itko iz njihovih službi „izašao na teren”, došao gledati kako izgleda „građevinski materijal” i kakvi se mirisi šire oko njega ili su samo odlučivali na temelju papira.

Aktivisti Eko Karašice kažu da njima nije poznato je li itko iz Ministarstva došao u pogone Livita prije odluke o proglašenju da je to što proizvodi Livit građevinski materijal. Odgovaraju da oni nisu vidjeli nikoga. I pozivaju ministra Davora Filipovića i sve nadležne da dođu vidjeti i omirisati uživo