A, takvih u našoj maloj zemlji na brdovitom Balkanu ima doista puno. Previše.

Čini mi se da su Hrvatska i zemlje regije, čitaj bivše nam države, po tom indeksu razvijenosti političke industrije, posebice broju svih onih koji direktno i indirektno žive od politike, među najrazvijenijima u svijetu.

Indeks još nije strukturiran, ali bi ga svakako trebalo osmisliti.

Šira javnost to ne vidi i ne želi vidjeti. Jer, vlada mekša varijante omerte odnosno zakona šutnje: Nemojmo se kome zamjeriti, nikad ne znaš tko će nam od naših zatrebati.

Sjećam se ne tako daleke prošlosti kad mi je pouzdani poznavatelj prilika u jednoj lokalnoj sredini ne baš daleko od Zagreba podnio detaljno izvješće kako su u to vrijeme u jednoj uspješnoj kompaniji tadašnja dvojica koalicijskih političkih vođa, citiram, kadrovirali po načelu jedan moj jedan tvoj doslovce sva mjesta od portira do predsjednika uprave.

Da se razumijemo, ima toga i po svijetu, ali nam je opisana pojava postala na prostorima jugoistočne Europe traumatični i kancerogeni modus vivendi na beskonačnu potenciju.

No, ovogodišnji su izbori u Hrvatskoj pokazali da se ipak nešto mijenja. Biračka je publika, bez obzira na stopu izlaznosti, poslala jasne signale iz budućnosti. Koji trebaju zabrinuti svakog onog tko iole zna i želi misliti svojom glavom.

A one glase: Gospodo na vlasti, bez obzira kojih boja, mijenjajte se odmah i bez odlaganja. Budućnost je došla, željeli to vi ili ne.

Posebice zato što se raspravljamo putem konflikata o reliktima prošlosti dok nam, prema procjeni Ujedinjenih naroda, klimatske promjene i nove tehnologije donose same po sebi složenije konflikte nove razine od direktne ugroze prirodne sredine do nestanka radnih mjesta kakvih danas poznajemo. Neki ugledni mediji tako tvrde da će do 2030. godine nestati 40 % sadašnjih kategorija radnih mjesta. Stoga naše današnje političke rasprave i komunikacije naliče na besplodne razgovore o efikasnosti buzdovana u eri laserskih oružja.

Čak što više, mudrim političkim vođama, ovogodišnji rezultati su došli po mom osobnom sudu, kao pravi alat u pravo vrijeme za tako neophodne promjene na desnoj i lijevoj poziciji i u centru centru desno i centru lijevo.

Ili jasnije da počiste svoje redove.

Tko to sada nije shvatio, nije za vođenje političke stranke.

Makar je pitanje da li će i ako da, kakva će u stvari biti arhitektura političkih stranaka budućnosti. Za one koji znaju uočavati , sadašnja gibanja ukazuju na postupnu transformaciju stranaka prvo lijeve pa potom i desne orijentacije prema projektno jednokratnim društvenim platformama sada zvanim inicijative koje će se osnivati radi jednog društvenog ili gospodarskog cilja ( riješimo smeće u našoj županiji, sačuvajmo obalni pojas od prekomjerne izgradnje) te potom po ispunjenju toga cilja ili rasformirati ili pretapati u nove šire ili uže strukture toga tipa.

Razdoblje neizvjesnosti jednako je za sve pa tako i za političke stranke. O tome sam pisao već u prošloj rubrici.

Dakle, nije svako zlo za zlo. Izbori, pompozno nazvani testom demokracije, krvna su slika sadašnjeg sociološkog, kulturološkog, gospodarskog i naravno političkog trenutka kao rezultante ova prethodna tri navedena segmenta.

Poruke

Perceptivno odnosno komunikacijski gledano poslane su sljedeće poruke:

• Tražimo nove heroje nova svježa lica u sredinama gdje su postojeća iz nekog razloga zakazala. Nevažno kojeg. Drugim riječima, dosadila.

Nova svježa lica trebaju imati u sebi faktor X, nešto što ih u pozitivnom smislu razlikuje od drugih, nešto što zrači i ulijeva nadu. Karizmu.

• Neovisno o vašoj političkoj konkurenciji komunicirajte maksimalno tri ključna cilja prevedeno projekta koja ćete doista i ostvariti, a ne samo mahati njima poput mamca na udici.

Tri projekta u fokusu traženja konkretnih rješenja za neumitne tehnološke pa potom sociološke, gospodarske i kulturološke promjene, koje dolaze poput plimnog vala, ili još plastičnije rečeno tsunamija.

• Komunicirajte sustavno i trajno sve četiri godine, bilo da ste na vlasti ili u opoziciji, a ne zadnja četiri mjeseca. I pazite da vas u komuniciranju ne prevali vaš temperament. Društvene mreže postaju primjerice nitroglicerin u rukama socijalno nepažljivih nadobudnih političara, odnosno općenito rukovatelja.

Ne mogu vjerovati kako ljudi sami sebi ispisuju javne optužnice poput, kako nepotvrđeno navode, šefa prodaje tvrtke Rimac automobili, koji vozi po obalnoj cesti 232 kilometra na sat prema Dubrovniku i snima se tamo gdje je dozvoljeno 90 kilometra.

Mati Rimcu za njegova tehnološka dostignuća svaka čast, ali njegovom suradniku palac dolje. Što je očekivao Orden Reda Danice Hrvatske Da bi napravio promociju Što bi bilo da je pri tom ubio neku obitelj u mirnom kretanju na prigodni odmor Da li bi to isto napravio u Austriji, Italiji ili Francuskoj Čisto sumnjam.

Budimo objektivni

Nekoliko riječi o premijeru Andreju Plenkoviću i odnosu prema njemu.

Uz obvezatnu premisu da nisam član niti simpatizer stranke kojoj je na čelu niti išta radim poslovno s državnim institucijama. I da se s dijelom mojih navoda demokratski neće složiti Aco i Zlatan, moji drugari sa šetnji i razmjeni mišljenja.

Plenković iz dana u dan rješava sve nelogičnosti koje su snašle kako Hrvatsku tako njega i njegovu vladu. Od Agrokora, brodogradnje do Covida-19. Sve to uz godinama izuzetno složene i naslijeđene odnose u matičnoj stranci.

Jer, običan puk vrlo često zaboravi još jednu činjenicu iz političkog života.

Ona glasi: Da bi pobijedio na izborima, trebaš pobijediti prvo vlastite nezadovoljnike u vlastitoj stranci. I to svaki puta pred svake izbore. Vrijedi za svaku sadašnju stranku.

Plenković je čovjek širokih vizija, izuzetno radin i obrazovan, sa znanjem stranih jezika i gospodo kritičari izuzetnim vezama u Bruxellesu. Što se pokazalo i dokazalo krucijalnim u našim sadašnjim uvjetima. Ako ne vjerujete, probajte sami koliko će vam trebati vremena da učinkovito probijete obruče bruxellske birokracije od koje nam, posebice u sadašnjim post-Covid uvjetima, život znači. To treba cijeniti. To se ne stječe lagano i preko noći.

Drugi nam na tome zavide, a mi to valjamo po prašini.

Bez obzira na sve, naši mediji su, u tom dijelu podržavam njegove riječi, što sam i sam spominjao i ranije u ovoj kolumni postali prebahati.

A, gle čuda, bahatost su spočitavali upravo Plenkoviću.

Tako se pojedini novinari, posebice s nekih nacionalnih TV postaja, razgovaraju s institucijom predsjednika Vlade i s institucijom predsjednika RH kao s preprodavačima na Dolcu. Obratite pažnju na izraz preprodavačima, a ne onim poštenim tetama, koje nam nude originalne plodove rada i truda sa svojih vrtova i polja ili staja.

Postalo je trendi da se prekida premijera ili predsjednika nakon tri izgovorene riječi odgovora ili pak da se napada od prve minute razgovora i to najčešće s trivijalnim temama što je tko i kada negdje fragmentarno rekao.

Postavljam si pitanja: Da li bi ti isti novinari to na isti način učinili Angeli Merkel u Njemačkoj, Mariju Draghiju u Italiji ili Emmanuelu Macronu u Francuskoj.

I kada bi to učinili koliko bi trajali u svojim medijima I protupitanje: Prije nego što krenu napadati, da li su sigurni da je sve bajno i u redu u njihovoj matičnoj medijskoj kući ili, recimo još lakše, u obitelji što inače traže od prvog čovjeka vlade u daleko, daleko složenijim društvenim uvjetima

Gospodo, ne zaboravite. Takvim ponašanjem, prvo podcjenjujete sebe osobno, potom kuću u kojima radite pa državu, kakva god ona bila, u kojoj živite.

U očima drugih izvan ove zemlje, koji i sami imaju probleme u svojim redovima.

To se vraća. Kako ne znam, ali znam da se vraća. U tijeku nečujna, ali i razorna daljnja tehnološka i potom poslovna razgradnja mainstream medija kakvi su danas, koja će ih, na žalost, u fokusu poslovne održivosti dovesti u istu poziciju kao i premijera na početku njegovog prvog mandata, ako sada ne participiraju budućnost i ne provedu bolne, ali nužne promjene.

Od tema odnosno sadržaja, ljudskih resursa do poslovnog pristupa.

Da li je premijer mogao reagirati i napraviti neke stvari drugačije kako to mi vidimo iz ove perspektive Da, ali i on je čovjek od krvi i mesa, kako se to slikovito kaže, i ima svoje emocije. Uostalom, zamjerali su mu upravo hladnoću.

Sad su za promjenu dobili vatru.

Stoga ako želimo i očekujemo dignitet za sebe na što imamo pravo, prvo ga pokažimo mi sami osobnim pristupom i ponašanjem prema onima kojima se obraćamo.

Pa ako ga tada ne dobijemo, opalimo svim oružjima prema onom koji nam taj dignitet povratno uskraćuje.

Dobronamjerni savjet pobjednicima

Nekoliko poruka za ovogodišnje političke pobjednike poput Tomislava Tomaševića, novog gradonačelnika Zagreba i njegovog tima. Kao i za pobjednike svih opcija diljem Lijepe Naše.

Cijenim vaš trud i doseg.

No, sada počinje drugo poluvrijeme. Sjetite se koliko je naših momčadi gubilo već dobivene utakmice u drugom poluvremenu, posebice u tzv. sučevoj nadoknadi.

Gospodo pobjednici, postoji jedno dokazano pravilo.

Onog trenutka kada ste pobijedili počinje po nekom nepisanom pravilu vaš pad niz tobogan. Čudite se Ponovo iskustva iz sporta lakše je osvojiti prvenstvo, umjetnost je obraniti ga.

Jer, svi koji su vam se do sada smješkali, kreću na vas bez pardona.

Iz perceptivno relativno komforne uloge lovca preko noći ste se našli u perceptivno nekomfornoj ulozi lovine.

Zato, smanjite intervjue (a to nećete moći tako lagano, gotovo nikako) i ne razmećite se izjavama te prionite konkretnom poslu. Iz šume problema izaberite one prioritete koje možete odmah riješiti, a potom one koje ćete započeti i ako biračko tijelo dozvoli riješiti u drugom mandatu. I nemojte gubiti vrijeme u protokolima i prijemima.

Kada ste lovina, vrijeme nije vaš saveznik.

I upravo sada kada ste osvojili to što ste osvojili, počnite odmah razmišljati o 2025. godini dakle sljedećim izborima. Ne razmećite se izjavama o dugovima koje ste zatekli.

Prihvatite ih kao realnost. Primjerice, nas su u onom sustavu na ekonomskom fakultetu učili da je tadašnja nam država SFRJ podmirivala dugove od jednog od crnogorskih kraljeva kod inozemne banke gdje je podigao kredit za svoje vjenčanje.

Oprosta te vrste nikada nije bilo niti će ga biti.

Znači, naići ćete na dugove prošlosti i ostaviti ćete svoje dugove bilo sebi, ako osvojite vlast ponovno ili onima koji će osvojiti vlast poslije vas.

To je zakonitost javnog upravljanja odnosno core businessa kojim se bavite političke industrije s početka ove priče.

Signali iz budućnosti su vam već odavno poslati. Valja ih samo znati čitati.