U članku koji smo nedavno objavili, govorili smo o zamoru građana od ponavljajućih fraza i ispraznih obećanja političkih stranaka u predizbornim ciklusima. Dok vladajući igraju na kartu zaborava, a oporba se predstavlja kao moralna alternativa, sve se češće pokazuje da ni jedni ni drugi nisu dorasli svojim vlastitim riječima.
Verbalni ispad kandidata SDP-a u Općini Velika
Najnoviji primjer dolazi iz Općine Velika. Prema pisanju portala Požeški.hr, SDP-ov kandidat za načelnika, Ivan Tomić, 9. travnja verbalno je napao ravnateljicu Dječjeg vrtića Velika, Antoniju Kosinu. Incident su, prema izjavama roditelja, vidjeli i čuli svjedoci, a sama ravnateljica ga je potvrdila u pisanom odgovoru redakciji. Navodno joj je Tomić dobacivao rečenice poput: "Znaš li ti tko sam ja" i "Što vi imate slati njemu opomene", završivši prijetnjom da će sve "dati u portale".
Očitovanje ravnateljice Dječjeg vrtića Velika - Požeški.hr
U svakom uređenom društvu, ovakvo ponašanje kandidata za javnu funkciju bilo bi jasno osuđeno, posebno od strane stranke iz koje dolazi. No umjesto osude opravdanja. Nakon objave vijesti, drugi požeški medij, ovaj puta 034portal, šalje upit saborskoj zastupnici i SDP-ovoj kandidatkinji za županicu, Martinu Vlašić Iljkić, koja je odmah pozvala na dijalog i smirivanje tenzija, dok njezin kolega Dinko Zima na društvenim mrežama ide korak dalje i propituje motive žrtve, insinuirajući da je incident možda i izrežiran.
Izjava Martine Vlašić Iljkić nakon incidenta u vrtiću - 034portal.hr
Muk i tišina SDP-a na incident: Samo opravdanja
Kad bi isti scenarij uključivao HDZ-ovog kandidata, teško da bi reakcije iz SDP-a bile ovako mlake. No kad se radi o "svojima", kriteriji se iznenada mijenjaju. Ovakvo odnošenje prema ravnateljici neke institucije je za svaku osudu, pogotovo ako se radi o osobi koja bi potencijalno mogla voditi brigu oko građana, u ovom slučaju Općine Velika.
Posebno je znakovita šutnja aktualnog načelnika Velike, Roberta Hofmana, iako je Općina osnivač vrtića. No i ta tišina više nikoga ne čudi. U pozadini cijelog slučaja krije se ono što birače sve češće odbija od politike dvostruki kriteriji, tihi prijelazi preko vlastitih skandala i brzi moralni refleksi kada se radi o protivnicima.
Ovakvi slučajevi razotkrivaju temeljni problem naše političke scene licemjerje. Kad kandidati za važne funkcije prijete djelatnicima javnih ustanova, a stranački kolege to umanjuju ili ignoriraju, postaje jasno zašto građani sve češće okreću leđa izborima.
Građani više ne traže savršene političare traže dosljedne. One koji ne mijenjaju moralne standarde ovisno o tome nosi li netko "njihovu" značku.