foto: Pixabay
Najmanji otok bez WC-a i uvale prekrivene mrljama; dok turisti uživaju, domaći skupljaju račune prirode.
Svako ljeto slušamo koliko je turizam težak stanovnicima hrvatskog priobalja, no čini se da je došlo vrijeme kada građani više ne žele trpjeti neodgovornost nadležnih institucija, svojih načelnika i župana, ali ni stranih turista koji dolaskom na hrvatsku obalu misle da mogu raditi što god požele.
Ostavi novce i ajmo samo ludovati, bez ikakve odgovornosti. Ovakav animozitet domaćih prema turistima nikad nije bio glasniji, ne samo u njihovim sredinama nego i u medijima, koji svakodnevno izvještavaju o nezadovoljstvu domaćeg stanovništva i bezobrazluku turista. Bezobrazno su visoke i cijene, baca se smeće, ne poštuje se mir i tišina u naseljenim područjima, zagađuje se more ispuštanjem nafte i septičke vode iz luksuznih jahti i tako u nedogled.
Neki će ljudi reći da su upravo ti domaćini licemjeri jer su oni svojim ugostiteljskim objektima i apartmanima te visokim cijenama dobili ono što su tražili, turiste i zaradu. Istjerali su domaće goste cijenama za one “koji to mogu priuštiti” i time natjerali Hrvate da ljetuju izvan svoje države. Naravno, to su samo puste priče, jer ako pogledamo statistike, Hrvati još uvijek u velikom broju odlaze ljetovati na našu obalu. Iza Nijemaca, Hrvati su drugi po statistici s najviše posjeta Jadranu.
Netko bi rekao "dobili su ono što su tražili". Zar je to uistinu tako? Pred kraj smo još jedne uspješne sezone, i unatoč konstantnom izvještavanju medija kako turiste odbija visoka cijena turističke ponude u Hrvatskoj, ljudi troše i non stop dolaze ljetovati na Jadransku obalu. No koliko god Dalmatinci, Istrijani i Dubrovčani zarađivali od turista, toliko i svakog ljeta snose posljedice.
Kako piše portal 24sata, stanovnici Ošljaka, najmanjeg nastanjenog otoka u Jadranu, organizirali su prosvjed zbog sve većeg broja turističkih brodova koji se svakodnevno iskrcavaju na njihovom otoku. Kažu da se pomorsko dobro koristi bez regulacije i da su turisti počeli ulaziti u njihove vrtove i kuće.
"Ošljak je naš dnevni boravak, a ne turistička destinacija", poručili su prosvjednici, podsjećajući da otok nema osnovnu infrastrukturu poput toaleta ili trgovine.
Načelnik Općine Preko, Jure Brižić, priznaje da kroz sezonu otok posjeti i do tisuću ljudi dnevno, što stvara veliki pritisak, ali ističe da je potpuno zatvaranje otoka za turiste nemoguće. Iz Ministarstva zaštite okoliša poručuju da nema zakonske osnove za zabranu dolazaka, dok mještani najavljuju nove prosvjede i traže strožu kontrolu legalnosti poslovanja brodara.
Drugi slučaj dolazi iz Nečujma. Prema pisanju Jutarnjeg lista, stanovnici Nečujma na Šolti pokrenuli su peticiju kojom od institucija traže hitne mjere zaštite mora i okoliša. Kažu da su njihove uvale zatrpane otpadom, fekalijama i masnim mrljama od turističkih brodova, dok sidra uništavaju polja posidonije.
Mještani su Slobodnoj Dalmaciji dostavili fotografije i snimke najnovijeg ekološkog incidenta u Maloj Maslinici, gdje je more bilo prekriveno uljem i otpadom, navodno zbog ispuštanja brodskih spremnika.
Prava ekološla katastrofa, na mjestu koje se hvali da je najčišće na Jadranu. Ima tu još puno incidenata, kriminala, turista koji se međusobno tuku i divljaju, a to na kraju završava smrtnim slučajem. Kako zaboraviti i uništavanje kulturnih dobara? Naravno, lokalnim vlastima su uglavnom ruke vezane i da se nadležne institucije, poput ministarstava i same Vlade, moraju pozabaviti ovim problemima.
Kad ti država postane nečije igralište i lunapark, onda dolazimo do ovakvih incidenata, situacija, a najgore od svega je što dolazi do mržnje. Kad ti nestane industrije, gospodarstva i postaneš popularan kao nekakva party destinacija s lijepim morem i dobrom gastro ponudom, ovaj rezultat je sasvim očekivan. Rušimo industriju, gradimo šoping centre, birtije, zalogajnice, a priroda i hrvatski zanat odumiru. Dokad ćemo živjeti samo od tog silnog turizma i ovisiti o tome hoće li se Nijemac smilovati i potrošiti 75 eura za riblju platu?
I dok lokalni šefovi uvjeravaju da se “ništa ne može učiniti”, a ministarstva peru ruke, domaći se pitaju; dokad će trpjeti da im dvorišta postaju javni WC, a more septička jama luksuznih jahti? Sve dok je turizam jedina ozbiljna grana gospodarstva, odgovor je jednostavan: dok Nijemac i dalje plaća, mi ćemo i dalje prodavati, i sebe i more.