Uvijek se žalimo kako je birokracija u Hrvatskoj prespora i previše nepotrebno komplicirana. I to je istina. Iako se digitaliziralo mnogo usluga javnih ustanova, poput FINA-e ili HZZO-a, još uvijek nailazimo na iste prepreke gdje moramo opet sjesti u auto i otići do područnog ureda kako bismo sve riješili kako treba.

Javni natječaji su definitivno uključeni u taj problem, s obzirom na to da podnositelj natječaja, primjerice oglasa za posao, uvijek zahtijeva da se isprintani dokumenti pošalju preporučenom pošiljkom na adresu (uglavnom) u roku od osam dana od objave natječaja. Ako kojim čudom prođete, morate ići na testiranje, pa zatim na intervju, a onda na kraju čekati odluku poslodavca.

Nemam dobra iskustva s javnim natječajima. Nakon završetka fakulteta prijavila sam se na njih desetak u potrazi za poslom… i, naravno, dobila odbijenicu. Ne uvijek zbog manjka moje kvalificiranosti, nego zato što su ti natječaji bili “namješteni”. No, to nije sada bitno, to ćemo ostaviti za neki drugi put. Važno je naglasiti da svi ti natječaji za posao, pogotovo u javnim ustanovama, zahtijevaju potvrdu o nekažnjavanju, odnosno, osoba koja se prijavljuje na natječaj ne smije imati kazneni postupak koji se vodi protiv nje.

I ništa, pošalješ to i moliš Boga da barem prođeš na testiranje. Ali kao i uvijek, ova Vlada uporno iskazuje svoju oholost i bahatost, nimalo ne skrivajući svoje “postupke” od očiju javnosti. I dok se narod međusobno "kolje" oko toga tko je gdje bio ’45. ili ’91., dok jedni proglašavaju “smrt Hrvatske” jer im trebaju klikovi, a drugi prosvjeduju protiv ekscentričnog lika koji je toliko nebitan za hrvatsku državu, pokazujući tako licemjernost jer rade ono što drugima nabijaju na nos, Vlada RH nam se i dalje smije u lice, ceri i ne prestaje.

Naime, nedavno je izašla vijest da je bivši ministar zdravstva Vili Beroš odlučio “početi nešto raditi” nakon kratkog boravka u Remetincu, gdje je završio jer ga USKOK u optužnici tereti za primanje mita od 75.000 eura u aferi oko nabave medicinske opreme. Još čeka suđenje, a nakon izlaska iz pritvora, od milja zvani Super Vili, od države je do sada dobio više od 35.000 eura, ostvarivanjem prava 6+6 koje političari koriste nakon što stave mandat u mirovanje ili budu smijenjeni s dužnosti. Poznato vam je, zar ne? I bivši ministar Banožić, nakon ostavke i izazivanja nesreće koja je usmrtila mladog oca iz Privlake, također je koristio to pravo.

No da se vratimo na Beroša. Bivši ministar zdravstva odlučio se vratiti na posao pa se, prema saznanjima nacionalnih medija, prijavio na natječaj za liječnika neurokirurga u KBC-u Sestre milosrdnice, smještenom u Vinogradskoj ulici u Zagrebu. Kako se Beroš može prijaviti na takav natječaj s obzirom na to da mu je nad glavom optužnica USKOK-a i da čeka suđenje? E pa tu Vlada nastupa.

Naime, prema izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz srpnja 2025., vođenje kaznenog postupka tiče se isključivo seksualnih delikata.

Članak 156. sada glasi ovako: "Ne može se primiti u radni odnos za obavljanje poslova osoba koja u sustavu zdravstva neposredno u vidu zanimanja pruža zdravstvenu zaštitu te koja sudjeluje u dijagnostičkim i terapijskim postupcima, a protiv koje je pokrenut kazneni postupak ili koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode te kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta".

Upravo zbog tog zakona, kojeg je Vlada izmijenila prije mjesec dana, Vili Beroš se može prijaviti na natječaj u Vinogradskoj bolnici, unatoč činjenici da se protiv njega vodi cijeli kazneni postupak. I pazite, ovaj zakon vrijedi samo za zdravstvo, ne i za obrazovanje, financije ili ostale djelatnosti koje provode javne natječaje.

Da se razumijemo, ako Vili Beroš bude oslobođen, neka radi gdje god želi, pod uvjetom da je kvalificiran za taj posao. Problem je u tome što se zakoni mijenjaju u zadnji čas kako bi se pogodovalo kolegama iz stranke, dok običan "smrtnik" mora proći pakao birokracije samo da bi došao barem do testiranja za natječaje, koji su, u većini slučajeva, ionako već namješteni.

Političarima i moćnicima zakoni se kroje po mjeri, tako da se bez problema mogu vratiti na posao i kad im nad glavom visi optužnica. A narod? On se i dalje loži oko ’45. i ’91., dijeli se na "naše" i "njihove" i ne izlazi na izbore. Vlada u tišini servira privilegije svojim kolegama, bez obzira na to što su kriminalci. Pa tko još ima vremena za pravdu kad je važnije tko pjeva Thompsona ili Cecu?