U sukobu koji potresa Slavonski Brod spominju se retroaktivni računi, rodbinske veze, bagatelne nabave i stotine tisuća eura javnog novca
Slučaj zakupa gradskog prostora između Grada Slavonskog Broda i tvrtke Royal Holding d.o.o. prerastao je administrativni spor i pretvorio se u otvoreni javni sukob u kojem se sada spominju retroaktivni računi, navodni pritisci na medije, rodbinske veze, moguće pogodovanje u javnim nabavama i pitanje treba li cijelu priču preuzeti Državna revizija, USKOK ili DORH.
Nakon što je Grad Slavonski Brod objavio priopćenje u kojem tvrdi da su „dugovanja i neispunjene obveze jedini razlog prestanka zakupa gradskog prostora s tvrtkom Royal Holding d.o.o.“. Grad navodi kako Goranu Iveziću ugovor nije otkazan nego je istekao te da za nastavak zakupa nije dostavljena potvrda o nepostojanju dugovanja.
No, već dan kasnije uslijedio je opširan odgovor Gorana Ivezića koji tvrdi da se ne radi o običnom dugu nego o retroaktivno ispostavljenom računu za terasu koji osporava jer, kako tvrdi, nije donesen nikakav upravni akt protiv kojeg bi imao pravo žalbe.
“Ako je dug postojao, zašto je Grad 2024. potpisao novi ugovor?”
Ivezić u svom odgovoru postavlja pitanje koje bi moglo biti ključno za cijeli slučaj.
Ako je dug za terasu postojao još od 2023. godine, kako tvrdi Grad, zašto je u svibnju 2024. potpisan novi ugovor o zakupu koji je kao uvjet imao potvrdu da zakupnik nema dugovanja prema Gradu?
Prema njegovim tvrdnjama, račun za terasu pojavljuje se tek nakon što su portali povezani s njim počeli objavljivati tekstove o pijesku, javnim nabavama i poslovima koje Grad dodjeljuje tvrtki Monika j.d.o.o.
Kronologija koju iznosi izgleda ovako:
- Svibanj 2024. — potpisuje se novi ugovor bez evidentiranog duga
- Siječanj 2026. — kreću tekstovi o pijesku i javnim nabavama
- Veljača 2026. — aktiviraju se komunalni redari
- Travanj 2026. — pojavljuje se retroaktivni račun za terasu
Ivezić tvrdi da je upravo kritičko izvještavanje bilo okidač za administrativni pritisak.
Grad tvrdi jedno, račune ne pokazuje
Portal Slavonija.IN nakon gradskog priopćenja zatražio je od Grada Slavonskog Broda detaljan uvid u račune koje Royal Holding navodno nije platio — datume, iznose, osnovu zaduženja i ugovore na koje se odnose.
Odgovor nije stigao.
Upravo to dodatno pojačava sumnje i otvara prostor za pitanje skriva li Grad dokumentaciju koja bi mogla potvrditi ili srušiti njegove tvrdnje.
Jer ako dug postoji, računi bi trebali postojati. Ako su zakoniti, zašto nisu javno pokazani?
Je li terasa postala sredstvo pritiska?
Ivezić tvrdi da je Grad stvorio administrativni mehanizam blokade:
- retroaktivno ispostavljen račun za terasu
- odbijanje izdavanja potvrde o nepostojanju duga
- bez potvrde nema produljenja zakupa
- zakup prestaje
Drugim riječima, prema njegovoj verziji događaja, problem nije bio dug nego način na koji je Grad stvorio prepreku za nastavak poslovanja.
Grad, s druge strane, tvrdi da je riječ o dugogodišnjim nepodmirenim obvezama i korištenju javne površine bez pravnog temelja.
U priču ulaze pijesak, Monika j.d.o.o. i rodbinske veze
No sukob ne staje na terasi i zakupu prostora.
Cijela priča eksplodirala je nakon tekstova o izgradnji odbojkaških terena s pješčanom podlogom kod bazena u Slavonskom Brodu.
Prema podacima objavljenima na platformi openCity i u Elektroničkom oglasniku javne nabave, Grad Slavonski Brod i Ustanova za gospodarenje športskim objektima dodjeljivali su poslove tvrtki Monika j.d.o.o. u vrijednosti koja prelazi stotine tisuća eura.
Samo za projekte povezane s odbojkaškim terenima spominju se iznosi veći od 140 tisuća eura, dok je za pijesak i podlogu izdvojeno više desetaka tisuća eura.
Upravo tu nastaje najveći upitnik.
Koliko zapravo vrijedi pijesak?
Prema objavljenim podacima:
- Grad Slavonski Brod osigurao je 24.800 eura plus PDV za pijesak za odbojkaške terene
- Ustanova za gospodarenje športskim objektima dodatno je izdvojila 24.600 eura plus PDV za podlogu za sportska igrališta
Ukupno — više od 61 tisuće eura s PDV-om.
Ako se u računicu uključe i drugi povezani ugovori, otvara se pitanje je li za podlogu i pijesak potrošeno i više od 90 tisuća eura.
Građevinari koje su kontaktirali novinari procjenjuju da bi realna vrijednost pijeska za dva terena mogla biti višestruko manja.
Tu se pojavljuje i pitanje jesu li pojedini poslovi možda razbijani na manje iznose kako bi se provodili kroz jednostavnu odnosno bagatelnu nabavu.
Prozvana pročelnica Ankica Majetić
U javnosti se sada sve glasnije spominje i ime pročelnice Ankice Majetić.
Ivezić otvoreno insinuira da iza cijelog slučaja stoji osveta zbog pisanja portala Infopix o poslovima povezanim s tvrtkom Monika j.d.o.o. te navodnim rodbinskim vezama između odgovornih osoba.
Posebno problematičnim smatra činjenicu da upravo odjel kojim upravlja pročelnica donosi akte koji imaju ozbiljne posljedice za njegovo poslovanje.
Za sada nema dokaza o nezakonitosti, ali pitanja ostaju:
- postoji li sukob interesa?
- jesu li poslovi dodjeljivani po tržišnim kriterijima?
- jesu li nabave provođene transparentno?
- jesu li pojedini ugovori umjetno razdvajani?
- koristi li se administracija kao sredstvo pritiska na medije?
Vrijeme za institucije?
Gradonačelnik Mirko Duspara ranije je izjavio da je „sve odrađeno po zakonu“ i da nema ništa protiv provjera.
No nakon novih optužbi i otvorenog rata priopćenjima pitanje više nije samo političko ili medijsko.
Ako postoje zakoniti računi — treba ih pokazati.
Ako postoje nezakonitosti — treba ih istražiti.
Ako su javni natječaji bili čisti — dokumentacija će to potvrditi.
Ako nisu — institucije bi morale reagirati.
Jer kada se u istoj priči spoje gradski prostori, medijski pritisci, rodbinske veze, stotine tisuća eura javnog novca i sumnje u pogodovanje, onda više nije riječ samo o jednoj terasi.
