Kazne za neovlašteni ulazak u zonu posebnog režima prometovanja oko dubrovačke spomeničke jezgre tijekom prošle godine dosegle su čak 34 milijuna eura – iznos usporediv s godišnjim troškom predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja u Dubrovniku.

Je li riječ o svjesnom kršenju propisa ili o manjkavosti sustava, komentirao je prometni stručnjak Željko Marušić, redoviti profesor u trajnom zvanju.

Tri ključna elementa učinkovitog sustava

Marušić ističe da je neupitno pravo jedinice lokalne samouprave da, radi zaštite povijesne jezgre i sigurnosti pješaka, propiše poseban prometni režim i sankcionira prekršaje. No upozorava da učinkovit sustav mora imati tri elementa:

1. Jasnu i nedvosmislenu signalizaciju

2. Pravodobnu i transparentnu informaciju korisnicima, osobito turistima

3. Pravičan, pravno održiv i provediv sustav sankcioniranja

Ako jedan od tih elemenata izostane, masovni prekršaji više upućuju na manjkavost sustava nego na svjesno kršenje pravila, smatra stručnjak.

Tko je odgovoran – vozač ili agencija?

Nakon izjave dubrovačkog gradonačelnika Mato Franković da se razmatra izvansudska nagodba s rent-a-car agencijama, otvoreno je pitanje odgovornosti.

Prema temeljnim načelima prekršajnog prava, odgovornost snosi počinitelj – osoba koja je upravljala vozilom u trenutku ulaska u zonu bez propusnice. Kod rent-a-car vozila to je najmoprimac, a ne agencija, osim ako je posebnim propisom predviđena objektivna odgovornost vlasnika vozila.

Prebacivanje tereta gotovo 16.000 kazni, u vrijednosti oko 29 milijuna eura, na pravne osobe, upozorava Marušić, otvara ozbiljna pitanja razmjernosti i pravne održivosti. Dodatni je problem što su prekršaji počinjeni ljeti, a kazne počele pristizati tek od prosinca, kada su brojni strani državljani već napustili Hrvatsku.

Nagodba – smanjenje rizika ili opasan presedan?

Moguća nagodba, smatra sugovornik, može biti pokušaj smanjenja pravnog rizika i izbjegavanja dugotrajnih sudskih postupaka. No upozorava da bi kolektivna odgovornost vlasnika vozila mogla postati presedan s dugoročnim posljedicama za rent-a-car sektor u turističkim središtima.

Ako je postupak pravno utemeljen, kazne bi se, ističe, morale naplatiti u cijelosti. U suprotnom bi mogla nastati šteta za gradski proračun, što potencijalno otvara pitanja odgovornosti prema odredbama Kaznenog zakona o zlouporabi povjerenja i prijevari u gospodarskom poslovanju.

Prijedlozi za 2026.: signalizacija, edukacija i brza individualizacija

Kako se situacija ne bi ponovila, Marušić predlaže niz konkretnih mjera:

• Uvođenje tri uzastopne signalizacije približavanja zoni zabrane, kako bi se vozači mogli pravodobno preusmjeriti.

• Izradu kratke videoupute o prometnim pravilima u Dubrovniku, na ključnim jezicima, koju bi najmoprimci morali pregledati i potvrditi prije preuzimanja vozila.

• Sustav obavještavanja u realnom vremenu, kojim bi rent-a-car tvrtke odmah dobile informaciju o prekršaju i proslijedile podatke o vozaču komunalnim službama.

Prema tom modelu, vozača bi pri vraćanju vozila čekao prekršajni nalog, uz mogućnost plaćanja kazne u 50-postotnom iznosu u roku od tri dana.

Sustav na testu

Dubrovački model kontrole prometa prvi je takav primjer u Hrvatskoj. Pitanje je hoće li se iz ove situacije izvući pouke i sustav prilagoditi tako da bude učinkovit, ali i pravno održiv, ili će sporovi oko milijunskih kazni postati pravilo.