Saborski zastupnik Domovinskog pokreta osudio je nasilje i veličanje totalitarnih režima, ali i poručio da se navijački incidenti ne smiju koristiti za političke obračune s hrvatskim braniteljima
dobno je upozorio kako, prema njegovu mišljenju, pri ocjenjivanju pojedinih događaja treba uzeti u obzir i specifičnosti navijačke subkulture.
Otvorio pitanje navijačkih provokacija
Govoreći o Ajaxovim navijačima, Kukavica je podsjetio da se dio njih desetljećima naziva „Židovima” odnosno „Superžidovima” te da te nazive koristi u pjesmama i navijačkim obilježjima. Prema njegovim riječima, naziv koji su suparnici upotrebljavali i kao uvredu prihvatili su kao dio vlastitog navijačkog identiteta.
„Je li to rasizam? Je li to navijačka subkultura?”, zapitao se Kukavica.
Pritom je naglasio potrebu razlikovanja navijačkog suparništva i provokacija od stvarnog poticanja na mržnju, bez opravdavanja veličanja zločinačkih ideologija.
Ustvrdio je i da su Ajaxovi navijači u Split stigli dva dana prije utakmice, što je ocijenio neuobičajenim za susrete visokog rizika. Spomenuo je i navode da su sa sobom imali hladno oružje, no u dostavljenom priopćenju nije navedena potvrda tih tvrdnji.
Podsjetio na Torcidine branitelje
Kao hrvatski branitelj i pripadnik Četvrte gardijske brigade, Kukavica se posebno osvrnuo na doprinos Torcide u Domovinskom ratu.
„Ja ne mogu da ne spomenem Torcidu i njen doprinos Domovinskom ratu”, poručio je.
Podsjetio je na navijače koji su početkom devedesetih tribine zamijenili bojišnicama, kao i na ulogu Torcide u čuvanju uspomene na poginule hrvatske branitelje. Posebno je izdvojio sjećanje na generala Andriju Matijaša Pauka.
Oštre kritike političkim protivnicima
Prema Kukavičinoj ocjeni, dio političke ljevice pokušava Domovinski pokret, pripadnike HOS-a i hrvatske branitelje povezati s fašizmom, a navijačke incidente iskoristiti za ponovno preispitivanje vrijednosti Domovinskog rata.
„Hvala Bogu, hrvatski narod je pametniji od toga”, poručio je, odbacujući nametanje kolektivne krivnje.
Upozorio je i na ono što smatra selektivnim osuđivanjem ekstremizma, tvrdeći da se pritom prešućuje velikosrpski nacionalizam i njegove posljedice za Hrvatsku tijekom Domovinskog rata.
Zaključno je podsjetio da je Hrvatska, unatoč ratnim stradanjima, pružila ruku mira i zajamčila široka prava nacionalnim manjinama.
