Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i europski čelnici održali su razgovore s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Bijeloj kući o završetku rata u Ukrajini. Zelenski je razgovore ocijenio kao “najbolje do sada”, dok ih je Trump opisao kao “vrlo dobre”.

Nakon sastanka s europskim liderima, Trump je nazvao ruskog predsjednika Vladimira Putina kako bi raspravio mogućnost susreta između njega i Zelenskog. Prema riječima američkog predsjednika, razgovaralo se i o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu koja bi koordinirale SAD, dok bi ih europske zemlje provodile.

Britanski premijer Keir Starmer najavio je da će kasnije tijekom dana predsjedati sastankom tzv. “koalicije voljnih”, na kojem će saveznici Ukrajine definirati sljedeće korake. Sigurnosna jamstva mogla bi, prema britanskim izvorima, obuhvatiti sve, od razmjene obavještajnih podataka do vojne potpore na terenu.

U međuvremenu, ukrajinske vlasti izvijestile su da je Rusija preko noći izvela masivan napad s 270 dronova i 10 projektila, što naglašava hitnost i važnost aktualnih pregovora o sigurnosti i miru.

U razgovorima je naglašeno da bi sigurnosna jamstva za Ukrajinu prvenstveno pružile europske zemlje, uz koordinaciju sa Sjedinjenim Državama. Britanski premijer Keir Starmer izjavio je za BBC da će se pregovori o sigurnosnim jamstvima nastaviti tijekom dana.

Ipak, razlike u pristupu ostaju: dok Trump i dalje odbacuje prekid vatre kao preduvjet za mirovni sporazum, francuski i njemački čelnici inzistiraju da je prekid vatre nužan korak prema miru. 

Hoće li se taj sastanak dogoditi? Vjerojatno da, no čini se da Putin ne posustaje i želi dio teritorija Ukrajine dok Zelenski to (naravno) odbija. S druge strane, analitičari smatraju da je Europa najveći gubitnik ovih mirovnih pregovora. Naime, Ukrajina će dobiti američko oružje, a troškove će u velikoj mjeri pokriti Europska unija. Istodobno, NATO je najavio povećanje cilja za obrambenu potrošnju, s dosadašnjih 2 posto na čak 5 posto BDP-a.

Drugim riječima, Europa preuzima značajan dio tereta u financiranju američke obrambene industrije, što posredno pomaže Sjedinjenim Državama u refinanciranju njihova javnog duga.

Ključno i neugodno pitanje koje se pritom nameće jest: je li ovakav razvoj događaja rezultat pažljivo osmišljene strategije, ili pak posljedica političke nesposobnosti europskih čelnika?